ISLAMSKA EKONOMIJA KAO ZELENA EKONOMIJA

Autor: Mr. Kenan Žigović

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.”
(Er-Rum, 41)

Nama svima zajedničko, nešto u čemu svi participiramo u sadašnjem momentu da li bili hinduisti ili budisti, muslimani ili kršćani, ateisti ili agnostici jeste življenje i djelovanje na takav način koji prouzrokuje destrukciju prirodnog okruženja. Trebamo imati na umu ovu činjenicu i u isto vrijeme biti svjesni različitih perspektiva na ovaj problem među sekularnim i vjerskim grupama. Očigledno, za one kojima je religija i dalje realnost lakše je ukazati na religiju odnosno religijski pogled na prirodu da bi se pronašla sredstva za prevazilaženje krize, zbog koje na određeni način svi patimo.

Kao što S. H. Nasr kaže “čak iako lično možda nismo svjesni metafizičkih, spiritualnih i kozmoloških korijena ekološke krize, svjesni smo činjenice, da je u izvanjskom smislu ova kriza vođena modernim ekonomskim sistemom koji je dopadljiv za ljudske strasti, ljudsku pohlepu posebno, koju čini snažnijom kreacijom lažnih potreba, koje u realnosti nisu potrebe već želje.” Ako je istina da se potpuno ispunjenje nalazi samo u neograničenoj Božijoj stvarnosti, što tvrde sve velike svjetske religije, potraga za Beskonačnim u konačnim i prolaznim dobrima može rezultirati samo dubokim razočarenjem, bolom pa čak i očajem. Akumuliranje bogatstva samo radi bogatstva, blagoslov istog pretvara u neku vrstu zavisti i bijede, jer će neko drugi uvijek imati više. Zaista, pogrešna potraga za Beskonačnim potaknula je apetite koji sada nezasitno proždiru ljepotu prirodnog svijeta.

Paradigma moderne ekonomske misli je takva da odvaja ekonomski od socijalnog života i onemogućuje bilo kakav integrativan holistički pristup. Polazi od pretpostavke da motivacije „aktera“ u ekonomiji, bile one etičke ili ne, nemaju nikakve veze s tim da li tržišna ekonomija donosi „korisne“ ishode, jer je ekonomska razmjena kompatibilna s raznim motivima, bilo egoističkim ili altruističkim, čineći slobodno tržište na takav način “neutralnim”.  Suprotno ovome islam pa i sve druge religije afirmiraju da jedino holistički pristup naukama o čovjeku i prirodi mogu rješiti krizu sa kojom se suočavamo, pokazujući nam kako da promjenimo način na koji živimo. Kao što M. Ghandi kaže sanjati sisteme tako savršene da niko neće trebati da bude dobar “jedna je od najvećih zabluda našeg vremena”.

Islamska ekonomija

Islam u osnovi opisuje integrirani kodeks ponašanja koji se s jedne strane, bavi ličnom higijenom, pravom, trgovinom, a s druge našim međusobnim odnosima i odnosima prema uzvišenom Bogu. Pruža holistički pristup postojanju, ne razlikuje sveto i svjetovno i ne razlikuje svijet čovječanstva od svijeta prirode.
Zahra Al Zeera dobro artikuliše ovo polazno stajalište kada kaže da “stvarnost ima dvojak aspekt: apsolutni i relativni, duhovni i materijalni, svjetovni i izvansvjetovni, vječni i trenutni. Muslimani, međutim, upotrebljavaju koncept dijalektike tevhida (Božije Jednoće) da ujedine ove naizgled suprotne koncepte. Sa islamskog stajališta, ovi koncepti su nadopunjujući, a ne suprotstavljeni. Obaveza čovječanstva je da održava ravnotežu tako da svaki dio nadopunjava drugi umjesto da bude u sukobu s njim.” Dakle, realnost se posmatra kao jedna ujedinjujuća realnost bez dualističke vizije iste, već kroz prizmu principa koji povezuje i objedinjava, naizgled suprostavljene različitosti.

Zapadni pogled na prirodu koji proizilazi iz evropskog civilizacijskog i kulturnog kruga svodi prirodu na puki objekt koristi koji ima funkcionalno značenje i vrijednost samo za naučno i tehničko upravljanje, lišavajući je bilo kakvog spiritualnog i metafizičkog značenja.

To je sasvim u suprotnosti sa islamskim pogledom, kako to Attas kazuje “priroda ‘govori’ čovjeku poput Božije Objave. Kur anski opis prirode i čovjeka – u njihovoj vanjskoj manifestaciji i njihovoj unutarnjoj skrivenosti – kao ajeta (riječi, sentenci, znakova, simbola) u ovom pogledu je jedno samotumačenje. Priroda ima kosmičko značenje – zbog čega njezina simbolička konekcija sa Bogom mora biti poštovana.”

S tim u vezi, islamska ekonomija nije jednodimenzionalna ekonomija već se zasniva na jednom holističkom pristupu koji ima svoju temeljnu etičku dimenziju. Ta etička dimenzija obuhvata međusobne ljudske odnose tako i odnos prema prirodi koja ih okružuje.

Ako historijski posmatramo islamsku ekonomiju, vidjet ćemo da su u okviru ovog sistema postojale institucije koje su se itekako bavile zaštitom prirodnog okruženja. Navedimo samo neke od njih:

  • Čitava arhitektura tradicionalnih muslimanskih gradova pa i tržnih centara u njima bazirana je na pricipu ravnoteže sa prirodnim okruženjem. Od materijala, oblika, izgleda, veličine sve je građeno na osnovnom principu harmonije između čovjeka i prirode.
  • Neki vakufi su uspostavljeni između ostalog radi zaštite izvora vode, drveća, udomljavanja i zaštite životinja.
  • Institucija hisbe čiji je osnovni zadatak zaštita ljudi kroz promovisanje dobra a zabranjivanje zla. Glavna oblast djelovanja se odnosila na kontrolu trgovine, a pored toga je bila zadužena i za ispravno funkcionisanje zaštićenih prirodnih zona i na takav način je imala i ulogu inspekcije za zaštitu okoliša.
  • Treba napomenuti i da su Meka i Medina, kao dva sveta grada, bili između ostalog i ekonomski centar, ali i gradovi u kojima se drveće ne može posijeći i životinje su zaštićene od nanošenja bilo kakvih nepotrebnih povreda.

Islamska ekonomija sa svojim holističkim pristupom može da bude alternativa savremenoj ekonomskoj paradigmi ne kao nešto novo, već prije svega oživljavanjem osnovnih prinicipa na kojima se kroz vijekove temeljila, a koja je u svom referentnom okviru imala jasan etički odnos prema prirodnom okruženju. Dakle, zaustavljanje uništavanja prirodnog okruženja neće doći površnim korekcijama, nekom tehnološkom inovacijom, već promjenom koja uključuje i naše razmišljanje i djelovanje, naš odnos prema znanju, nauci i tehnologiji, dakle potpunu promjenu načina na koji mislimo i živimo ukoliko želimo da zaustavimo ovaj proces prije nego što bude kasno, a katastrofalne posljedice neminovne.

You might also like
X