NERAVNOPRAVNOST DJECE U OSTVARIVANJU SOCIJALNIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Enes Hašić | Ajdin Huseinspahić

Ukoliko bi građani bili osjećajni, kada je u pitanju socijalna zaštita socijalno osjetljivih kategorija stanovništva a posebno djece, pravne norme jedva da bi bile i potrebne, a moralne norme bi bile dovoljan garant socijalne zaštite djece. No, pošto smo svjedoci porodične disfunkcionalizacije i njene intenzivne dezorganizacije te nadolazećeg plimnog talasa sveopće društvene desenzibilizacije na državi je obaveza normiranja socijalne zaštite djece. Shodno tome i naša država je donijela mnogobrojne pravne akte i pristupila najznačajnim međunarodnim pravnim dokumentima kojima je garantovan visok stepen zaštite djece. U praksi to baš i ne izgleda tako. Pitanje provođenja onoga što su organi vlasti u zemlji preuzeli kao „breme na svojim plećima“ je na vrlo niskom nivou što uveliko ugrožava pravnu sigurnost djece i dovodi u opasnost njihov socijalni status. Stepen jurizacije socijalne zaštite djece je na dosta višem nivou od njihove faktizacije. S druge strane, postoji još jedan očigledan problem. Mnogobrojnim zakonskim i podzakonskim pravnim aktima unutar države djeca su često dovedena na rub diskriminacije, jer je očigledno poželjnije biti rođen u jednom kantonu spram drugog ili u jednom entitetu spram drugog. Treći problem je odsustvo empatije i senzibiliteta onih koji vladaju spram onih kojima vladaju.

You might also like