Postoji mnogo ustanova, udruženja ili organizacija koje su osnovane od strane muslimana unutar zemalja Evropske unije i općenito u Zapadnoj Evropi.
Jedna od takvih organizacija je IGMG, osnovana u Njemačkoj, a djeluje u većem broju zemalja.
IGMG gradi škole, osniva obrazovne institucije, podiže džamije i mesdžide, pruža ruku siromašnima i afirmira saradnju i solidarnost.
Organizacija je dospjela u medijsku žižu istupom Ahmeta Mahmuta Ünlüa (Cübbeli Ahmet) iz Turske koji je na turskim tv kanalima dao određene izjave o IGMG.
Na prozivke je izravno u jednoj tv emisiji reagovao predsjednik Ergün koji je negirao određene navode Ünlüa poručivši da IGMG ne finansiraju zemlje EU već da postoji zahvaljujući podršci muslimana, a da svoju snagu i razvoj temelje na tome što predstavljaju jednu civilnu, nevladinu organizaciju.
Predsjednik Ergün je za turski Independent pojasnio prošlost i sadašnjost organizacije i iznio svoja razmišljanja o mnogim drugim temama.
Vi ste na čelu IGMG od 2011. godine. Kada je osnovana organizacija IGMG?
Jezgro organizacije formirano je 1967. godine, kada je u njemačakom gradu Braunschweig osam studenata iniciralo otvaranje mesdžida na univerzitetu, u svrhu klanjanja džuma-namaza. U ovom mesdžidu su organizirani prvi zajednički vjerski obredi i to je bio prvi korak u formiranju organizacije.
Kao što je to slučaj sa mnogim nacionalnim ili internacionalnim organizacijama, i IGMG je od tada do danas prošao kroz različite sociološke i institucionalne faze. S tim u vezi, jezgro koje sam malo prije naveo doživjelo je svoj razvoj u narednim desetljećima, sa različitim varijacijama.
Temeljni razlog zbog kojeg se jedan mesdžid, formiran na univerzitetu, transformirao u masovnu civilnu organizaciju treba potražiti u velikom valu radne snage koja je iz Turske došla u Njemačku. Naime, nakon tursko-njemačkog sporazuma o dolasku radne snage iz 1961. godine (tzv. Anwerbeabkommen) Turci počinju pristizati u njemačke gradove u potrazi “trbuhom za kruhom”. Kada su taj proces vidjeli studenti, osnivači mesdžida u Braunsvhweigu, 1969. godine mesdžid izmještaju u grad. Nakon toga, počinje masovniji vjerski život među radnicima Turcima, dolazi do formiranja udruženja i dolazi do daljeg institucionalnog razvoja organizacije sve do današnjih dana.
“U crkvi Dom obavljen je jedan bajram-namaz”
U to doba, radnički turski sloj imao je mnoge potrebe. Među njima bila je i potreba za vjerskim životom. Nije bilo džamija niti imama. Čak, i ovako da kažem: Ako nisu sa sobom donijeli, nisu imali ni sedžadu ni primjerak Kur’ana, niti organizacije preko koje bi obavili hadž. Poznato je da su čak 1965. godine bajram-namaz obavili u crkvi Dom, u Kelnu.
Oni koji su slali radnike u Njemačku, ali i oni koji su ih prihvatali, nisu imali nikakvu viziju o vjerskim i duhovnim potrebama tih ljudi. Zbog toga su ti radnici, u stranim zemljama u koje su došli, bili suočeni sa pitanjem očuvanja vjerskog identiteta i odgoja svoje djece u tom kontekstu. Udruženja koja su bila pretače IGMG-a, u to vrijeme osnivani su s ciljem podrške i pronalska rješenja za ta konkretna životna pitanja.
“IGMG je organizacija osnovana od strane osam studenata”
To znači da možemo kazati da je osnivanje organizacije započelo s osam studenata?
Da, kao što sam prethodno kazao, IGMG je organizacija koja je osnovana od strane osam studenata u gradu Braunschwigu. To je organizacija koja je imala različite nazive: Tursko zajedništvo, Tursko-islamsko zajedništvo, Islamsko zajedništvo, Organizacija Milli Görüş u Evropi (AMGT).
Radnici koji su nakon 1961. godine došli na posao u Njemačku, maštali su da će se nakon nekoliko godina vratiti u Tursku. Dok su pravili takve planove, u Turskoj se osniva Stranka narodnog spasa (Milli Selamet Partisi). Lider te stranke zagovarao je dva načela: “Naprije moral i duhovnost” i “Razvoj teške industrije”. Govorio je o razvoju i industrijalizaciji Turske.
Turskim radnicima u Njemačkoj, našoj braći i sestrama, takvi istupi prijali su srcu. Jer, govoriti o razvoju industrije u Turskoj značilo je otvarati fabrike u toj zemlji, a to je opet dalo nadu turskim gastarbajterima za povratak u domovinu i spajanje sa porodicama.
“Erbakan je postao nada za materijalni i duhovni razvoj”
Ljudi koji su u to vrijeme dolazili u Njemačku u potrazi za egzistencijom, zbog teškog siromaštva u Turskoj, u političkoj agendi Erbakana, vidjeli su veliku nadu za materijalni i duhovni razvoj. Teme o kojima je govorio Erbakan zbližavale su ga s narodom koji ga počinje doživljavati kao svog predstavnika.
U tom kontekstu, kada je počela predizborna kampanja za izbore u Turskoj 1973. godine, iz njemačkih gradova radnici Turci su, samoinicijativno, sa stotinu automobila zaputili se u Tursku kako bi dali podršku predizbornim aktivnostima Erbakanove stranke. Prvi kontakt s Erbakanom ostvaren je upravo tada. U tom razdoblju Turski savez sindikata je u Njemačkoj imao oko 50 udruženja. Erbakan je nakon izbora poklonio veliku pažnju i uložio ogromnu energiju na saradnju s njima. Iz ovoga vidimo da Erbakan nije neposredno osnivač organizacija u Njemačkoj, ali je dao veliki doprinos u njihovom razvoju i institucionalizaciji. Posebno se to osjetilo nakon 1974. godine kada je ušao u koalicionu vladu i preko konzulata radio na zbližavanju s turskom dijasporom i udovoljavanju njihovim potrebama, što je povećalo simpatije turskog naroda prema njemu.
U kasnijem periodu, došlo je do određenih razlika između naše organizacije IGMG i političkog pokreta u Turskoj. Mi smo ovdje, u dijaspori, na prvo mjesto stavljali našu stvarnost i prije svega vjerske potrebe, a oni su u Turskoj bili fokusirani na politički rad. Naravno, komunikacija se nastavila uz međusobno uvažavanje. Međutim, IGMG više nije bio gost u zemljama u kojima je djelovao već je prerastao u domaću organizaciju i autohton društveni faktor i u skladu s tim razvio vlastite perspektive. To je na neki način stvorilo dublje razlike između organizacije i
političkog pokreta u Turskoj.
Zašto ste koristili izraz “Milli Görüş” – Narodni/Islamski pogled?
Kao što sam već kazao, tokom vremena postojali su različiti nazivi za pokret. Godine 1980. penzionisan je Džemaleddin Kaplan, zamjenik predsjednika Dijaneta. Bio je zadužen za imame u 110 udruženja koja su djelovala pod krovom Milli Görüşa. Nakon Revolucije u Iranu 1979. godine, zagovarao je čudne priče o formiranju hilafeta-države i istupao protiv pravnog poretka.
Premda nije imao velikog utjecaja u organizaciji počeo je da pridobija neke imame i u jednom trenutku pod parolom “Mi smo pravi pripadnici Milli Görüşa” uspio je od nas oteti 90 džamija. Naša organizacija IGMG, zajedno sa svim članovima i službenicima, nikada nije zastupala mišljenja o nekoj paralelnoj državi, već smo uvijek bili na strani prava i legalnog poretka. IGMG je od svog postanka zagovarala ustavnost, jednakopravnost svih građana, i protivila se svakoj vrsti akcija koje su imale za cilj polarizaciju društva i izazivanje nereda. To je bio osnovni razlog razlaza sa Džemaleddinom Kaplanom.
Da bi se suprotstavili Kaplanovoj hilafet-državi i da bi pokazali ko su “istinski” pripadnici Milli Görüşa, tadašnji predvodnici organizacije krajem 1982. godine mijenjaju naziv organizacije u “Organizacija Milli Görüş u Evropi” i nastavljaju svoj put. Time se htjelo još jedanput naglasiti da je organizacija autohtona i da sa svojim džamijama, školama, ustanovama predstavlja autohtoni i sastavni dio društava u kojima se nalazi.
Naša udruženja i naši članovi su uvijek na prvo mjesto stavljali vjerske potrebe. U evropskim zemljama u koje su došli svoj boravak smatrali su privremenim. Kada smo shvatili da ostajemo tu i da svoj život okončavamo u tim zemljama, ljudi kojima su ove zemlje postale na neki način domovina, a da bi istakli svoj identitet “Milli Gorüşa” koji će biti nešto drukčiji od onoga političkog, u naziv su dodali pojam “islamska organizacija”. Ta jasna linija podvučena je 1995. godine kada organizacija dobija svoj današnji naziv “Islamska organizacija Milli Görüş”.
IGMG je još od onog jezgra i mesdžida u Braunwchwigu, organizacija koja pažljivo odgovara na potrebe svojih članova muslimana i time potvrđuje svoju autohtonost. Mi smo evropski muslimani, jer živimo tu. No, to ne znači da nas ne zanima mir i prosperitet u Turskoj. Naprotiv, kao ljudi koji imaju korijen i u Njemačkoj i u Turskoj, želimo mir, blagostanje i prosperitet za obje zemlje.
Uostalom, IGMG nije politički pokret. Kada se u Evropi kaže IGMG asocijacija je na vjerskim aktivnostima. Izraz “Milli Görüş” nije povezan sa nekim nacionalnim predznakom, mi ga razumijevamo u skladu sa Kur’anskim ajetom iz sure Hadždž u kojem se kaže “vjera vašeg oca Ibrahima” (millete ebikum Ibrahim). Taj izraz u našem nazivu je vjerski/islamski pogled. IGMG je ovdje jedan džemat i civilna organizacija koja ima vjerske aktivnosti.
U kojim zemljama djeluje organizacija? S koliko džamija i mesdžida upravlja?
Naša organizacija djeluje u zapadnoevropskim i srednjeevropskim zemljama, u Skandinaviji, na Balkanu, u Australiji, Kanadi, SAD-u i Japanu. U nabrojanim područjima, imamo 39 regija sa preko 600 udruženja. Imamo preko 2000 ogranaka, centre za obrazovanje, škole za hifz, zvanične škole, studentske domove i druge ustanove. Od 39 regija, njih 15 je u Njemačkoj, a sjedište je u Kelnu (Njemačkoj). U takvom institucionalnom okviru imamo preko 20.000 volontera i blizu 200.000 članova. Broj osoba koje se koriste našim uslugama u džamijama prelazi pola miliona.
“U Turskoj smo formirali svoje institucije”
Da li ste organizacijski prisutni u Turskoj?
Mi smo svjetska organizacija. Na mnoga mjesta otišla je naša pomoć, odgovorili smo na potrebu vjerskog organizovanja u mnogim zemljama u kojima žive muslimani. Naravno, nije bilo moguće da organizacija čiji su većinski članovi Turci ostane bez institucionalnog djelovanja u samoj Turskoj. Uvijek smo bili na raspolaganju našem narodu, kod prirodnih nesreća ili drugih aktivnosti kao što su podjela prehrambenih paketa.
Od 2010. godine institucionalno smo prisutni i u Turskoj. Kao što to činimo u drugim zemljama, i u Turskoj smo otvorili svoje centre u velikim gradovima koji rade na humanitarnoj pomoći, na organizaciji odlaska na hadž i na polju stipendiranja studenata na međunarodnom planu.
Koje su Vaše prioritetne oblasti djelovanja? Šta su ciljevi organizacije?
Djelatnost IGMG, s težištem na vjerske aktivnosti, obuhvata cjeloživotne potrebe čovjeka, od ranog djetinjstva do smrti. Naša djelatnost se proteže na mnoge segmente: od osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja do učenja hifza i kurseva tečnog čitanja Kur’ana, od odgojno-obrazovnog procesa u našim školama do raznih aktivnosti za vikende. Osim toga, aktivni smo u socijalnoj pomoći prema ljudima s posebnim potrebama i osobama treće životne dobi, a tu su i humanitarne aktivnosti preko kojih dolazimo do najugroženijih kategorija stanovništva u raznim dijelovima svijeta. Također, pružamo usluge dženaze i pokopa za muslimane kojima to predstavlja problem u mnogim zemljama. Tu je i naša organizacija za hadž i umru koja već preko pola stoljeća ima iskustvo na tom polju.
“Mi smo organizacija koja ima brigu za stanje ummeta i čovječanstva”
Nadalje, u evropskim zemljama organizujemo sljedeće aktivnosti: o zaštiti porodice, pravna podrška žrtvama diskriminacije, studentski domovi, studentska udruženja, izdavačka djelatnost u oblasti kulture, umjetnosti, filozofije, misli te tradicionalne omladinske aktivnosti. U tom smislu, pored aktivnosti na polju odgoja i obrazovanja naše omladine od kojih pokušavamo “proizvesti” obrazovanu i moralnu generaciju, imam i veoma sistematične aktivnosti prema našim sestrama i djevojkama. Naše hanume i omladina imaju veoma utjecajno mjesto u svim segmentima organizacije, ali i kao službenici i volonteri. Od različitih akcija na ulicama u javnosti do obrazovnih aktivnosti ne praveći polnu ili dobnu razliku, pokazujemo ozbiljan primjer
solidarnosti i saradnje.
Mi smo organizacija koja ima brigu za stanje ummeta i čovječanstva. Štaviše, u mnogim zemljama pružili smo ruku podrške opespravljenima ne gledajući na njihove jezičke ili vjerske razlike.
Od zemljotresa na Haitiju do klizišta u Italiji, naša organizacija je uvijek bila među prvima u pomoći. Godine 2018. organizirali smo konferenciju i doveli mnoge aktere izravno uključene u problem statusa Rohinja muslimana aktuelizirajući na taj način ovo pitanje na globalnom planu. Podržali smo pravednu borbu žrtava genocida u Srebrenici u procesima na Haškom sudu. U ovom trenutku, dok mnoge zemlje šute na sve političke i ekonomske napade u Istočnom Turkmenistanu, mi smo pružili ruku podrške Ujgurima. Na ulicama 26 glavnih gradova pročitali smo saopćenje za javnost u vezi sa nasiljem koje se sprovodi nad Ujgurima. Kada je Halep bio uništavan, IGMG je u mnogim gradovima održao mitinge podrške pod sloganom “Ustanimo za Halep”. Organizirali smo konferencije i panele na kojima smo podijelili svoja iskustva sa muslimanskim organizacijama u Latinskoj Americi u kontekstu problema oko njihove institucionalizacije i utjecaja raznih sekti na tom području.
Naš cilj, kao jedne vjerske organizacije, jeste voditi brigu o stanju muslimana, ali i više od toga, biti lijek za ranu svih ljudi koji su u nekoj potrebi bez obzira na etničko porijeklo, vjersko opredjeljenje ili rasu.
“Naš stav je islamski stav”
Vaša organizacija djeluje, pretežno, u zemljama Zapadne Evrope. Kako gledate na neke antizapadne istupe političkih partija koje se percepiraju kao bliske Vama?
Ne prihvatamo izraz “nama bliske političke stranke”. Naša organizacija nije produžena ruka, portparol ili sjena ni jedne stranke. Naravno da podržavamo političnost u zemljama u kojima živimo. To je demokratsko pravo i temeljna obaveza u cilju rješavanja društvenih problema. Međutim, podržavati političnost ne znači podržavati neku stranku. Naši oštroumni članovi su dovoljno zreli da odrede vlastite političke stavove bez da ih usmjereva u tom smislu od neke više instance.
Da se vratim Vašem pitanju: Mi smatramo da se narativ o sukobu istoka i zapada ne slaže sa stvarnošću našeg stoljeća. Ako bismo po svaku cijenu pokušali definirati politička kretanja u savremenom svijetu odnosno povući neku liniju razgraničenja, onda bismo mogli kazati da je ta linija između onih koji poštuju i onih koji ne poštuju ljudska prava; između onih koji vjeruju u vladavinu prava i onih koji ne vjeruju u to.
Naša pozicija je islamska pozicija i nadilazi geografije. I istok i zapad pripadaju Stvoritelju. Islamska i ljudska vrlina je suprotstaviti se svakom zlu bilo na istoku ili na zapadu odnosno iskoristiti dobro koje se nalazi tu. Jer, i Muhammed, a.s., je ukazujući na Kinu govorio “Tražite znanje makar u dalekoj Kini” i na taj način podvukao nužnost korištenja svega što ide u prilog čovječanstvu. Zbog toga, prednost dajem obostranom utjecaju i saradnji nasuprot istočno-zapadnom konfliktu.
“Islam ne odobrava neprijateljstvo prema nekoj vjeri ili naciji”
Mi dešavanja na svijetu ne čitamo preko konflikata. Smatramo zaostalim ideje koje govore o sukobu civilizacija koji su polarizirali svijet na dvoje – istok i zapad. Danas na tom “zapadu”, u Njemačkoj, živi 4 miliona muslimana. Ima preko 2000 džamija. Zbog toga, kada kažete Njemačka, to znači da tu žive autohtoni muslimani koji predstavljaju domaći, autohtoni faktor u društvu. Zato ja Vas pitam, koji je to “zapad”? Nemoguće je govoriti o monolitnom lošem zapadu, kao što je nemoguće govoriti ni o monolitnom barbarskom istoku, gledano s pozicije
evropocentrizma. Čak i kada bismo htjeli iz političkih razloga svijet zarobiti u polarizaciju istok-zapad, to ne dozvoljava globalna stvarnost.
Unatoč tome što se ponekad pogaze vrijednosti koje su ukorjenjenje u Evropi, poput vladavine prava, slobode mišljenja i govora, slobode vjeroispovjesti, unatoč činjenici da je u porastu rasizam koji se prenosi i u parlamente ili nekim protivzakonitim aktivnostima, ipak, vidimo da su te vrijednosti snažno institucionalizirane i u praksi žive.
Kakav je Vaš odgovor na izjave da ste antisemiti?
“Islam ne odobrava neprijateljstvo prema bilo kojoj, vjeri ili naciji”. Ni jedna vjera ni nacija ne može biti meta za jednog muslimana. Musliman ne može biti neprijatelj pripadnika neke vjere ili same vjere.
Mi kao IGMG, godinama sudjelujemo u “Sedmicama” posvećenim borbi protiv rasizma. Kao što se snažno protivimo rasističkim napadima na muslimane, nikako ne prihvatamo niti tolerišemo bilo kakve eventualne rasističke pristupe muslimana prema drugima. Ljudi koji dobro poznaju Kur’an ne mogu gajiti mržnju prema određenim skupinama ljudi.
“Naše džamije su otvorene za ibadet svakom muslimanu”
Maločas sam kazao da se obraćamo i služimo stotinama hiljada muslimana. Naše džamije su otvorene za ibadet svakom muslimanu. Tako da naše džamije posjećuju muslimani različitih profila, klanjaju, dolaze i na džuma-namaz. Među tolikom skupinom ljudi, moguće je da se rijetko dogodi da se pojave neka lica koja se prema drugima i drugačijima ophode na način suprotan Kur’anu i Sunnetu. U takvim situacijama aktivira se autokontrola unutar naše organizacije protiv bilo kakvog oblika rasizma i antisemitizma. Mi kao organizacija branimo suživljenje ljudi u dobrom ambijentu međusobnog poštovanja i razumijevanja.
Kako gledate na politiku Izraela na Bliskom Istoku?
Nelegalna izgradnja naselja države Izrael i dalje se nastavlja uprkos upozorenjima međunarodne zajednice. Izvještaji nezavisnih institucija sadrže činjenice o otvorenom kršenju ljudskih prava u toj regiji. Mi smo protiv kršenja ljudskih prava i protivzakonitih aktivnosti, ma ko ih činio. Jedna od naših temeljnih zadaća kao nevladine organizacije predstavlja kritika takvih pojava. Također, opet naglašavam: Iz kritike događaja na Bliskom Istoku ne treba izvlačiti zaključke o generalizacijama i odnosu mržnje prema jevrejima. Ako se jedan jevrej ne osjeća sigurnim na području na kojem su većina muslimani, to je sramota muslimana.
“Borbu protiv rasizma vidimo kao našu odgovornost”
Kada se podjednako suprotstavimo antimuslimanskom rasizmu i antisemitizmu, onda neki ljudi, posebno u Turskoj, ne mogu da razumiju takvo stajalište. To je povezano sa činjenicom da oni nisu iskusili život iz pozicije manjine. Iskustvo manjine koje imamo kao evropski muslimani, obogatilo nas je u solidarnosti i napravilo određeno razliku. Mi izbliza znamo, iz svakodnevnice, šta znači biti žrtva mržnje i odbacivanja drugog i drugačijeg. Svakodnevno smo svjedoci napada na naše džamije ili straha naših sestara kada trebaju izaći na ulicu s mahramom na glavi. Kao organizacija koja živi u borbi s rasizmom, smatramo da je naša odgovornost i obaveza boriti se protiv rasizma i ksenofobije koji se čine prema nekom jevreju, kršćaninu ili pripadniku neke
druge vjere, na isti način kako se borimo protiv takvih napada kada se čine prema nama.
Zadnjih dana u evropskim medijima predmet rasprave je termin “politički islam”. Vidite li Vi sebe u poziciji “političkog islamiste”?
Islam ne prihvata bilo kakav prefiks. Islam se ne da ograničiti na neko etničko porijeklo ili ideologiju. Islam je islam. Ne postoji islam istoka, islam Evrope, kao što ne postoje turski, arapski, njemački, francuski islam. Također, ne može se prihvatiti ni pojam “politički islam”. Pošto odbacujemo sve prefikse za islam, kao IGMG nikada se nismo svrstavali na ove ili one.
“IGMG nikada u zemljama u kojima djeluje nije imao niti zagovarao antiustavne aktivnosti”
S druge strane, ako se pod pojmom “politički islam” podrazumijeva djelovanje protiv ustavnog poretka, mi apsolutno ne pripadamo tome. Mi smo protiv toga da se islam upotrebljava u političke svrhe odnosno da se koristi kao politički alat. Ne vidimo ispravnim nametati neku ideju bilo kome odnosno koristiti je kao sredstvo pritiska. Međutim, kao što neke političke stranke u Evropi djeluju na način da inspiraciju u radu nalaze u vlastitim vjerskim vrijednostima, smatram da je prirodno da se i muslimani rukovode islamskim vrijednostima morala i dobročinstva.
IGMG nikada u zemljama u kojima djeluje nije imao niti zagovarao antiustavne aktivnosti. Naprotiv, vezan je zakonima zemlje u kojima se nalazi i vjerujemo u vladavinu prava. IGMG u svom radu prednost daje vjerskom životu, od pojedinca do zajednice, podstiče oživljavanje vrijednosti vjere kod pojedinca i u društvu. Sve se to nalazi pod sloganom “tebliga” i “da’ve” (dostavljanja Božije poruke i pozivanja u vjeru).
Također, ne prihvatamo ni to da se etiketa “političkog islama” u Evropi lijepi vjernicima. Stojimo nasuprot onih koji pokušavaju vjeru ograničiti na individualnu stvar, koji žele muslimane ekskomunicirati iz društva kao i onih koji islam žele zatvoriti među četiri zida.
“Snagu i razvoj temeljimo na našem civilnom karakteru”
Neki vas optužuju (ima ih i u Turskoj) da ste produžena ruka nekih zemalja. Kako na to odgovarate?
Upravna tijela IGMG, Centralni savjet, Izvršni odbor, predsjednici regija, upravni odbori regija, upravni odbori ogranaka u redovnoj proceduri, na sedmičnim i mjesečnim sjednicama samostalno donose odluke koje odobrava kongres kao najviše tijelo organizacije. Naš upravni mehanizam je krajnje transparentan i mi račune polažemo i javnosti i našem članstvu. Snagu i razvoj temeljimo na našem civilnom karakteru. Tvrdnja da smo organizacija koju je formirala neka država je daleko od istine i smiješna izjava.
Uostalom, ni turska država niti neka druga država nema potrebu za ovakvom vrstom glasnogovornika. Sve te države imaju konzulate, ambasade i javne diplomate i dovoljno mehanizama i snage da svoje aktivnosti provode na terenu.
Kao što sam već rekao, IGMG djeluje institucionalno u više zemalja, i naši odnosi u tim zemljama sa državnim ustanovama nikada nisu prešli našu poziciju civilne, nevladine organizacije. Naši susreti sa političarima mogu biti samo u cilju zaštite prava naših službenika ili muslimana općenito. U tom kontekstu, dajemo potrebnu pažnju komunikaciji, otvorena srca prihvatamo zahtjeve za susretom i posjetama od strane političkih aktera. U svim zemljama u kojima djelujemo taj vid aktivnosti imamo na krajnje otvoren i transparentan način. No, naša linija je jasna, kao nevladina organizacija, zatvoreni smo za svaku vrstu vanjskog utjecaja.
Naši sagovornici, i u zemljama gdje radimo i u Turskoj, dobro znaju da naspram sebe uvijek imaju sagovornike koji iskreno govore ono što znaju, ali i kritikuju sve što smatraju neispravnim. To nije slučaj samo u posljednim godinama, za vrijeme sadašnje vlasti u Turskoj, već je to tako uvijek bilo. IGMG je, na svim platformama na kojima učestvuje, poznata kao organizacija koja ima kritički stav.
“Sve što je izgrađeno, to je plod iskrenog zalaganja muslimana”
Da li neke države finansijski podržavaju vaš rad?
IGMG je civilna organizacija. Kao što smo više puta istaknuli, mi nismo organizacija koja živi na temelju podrške nekog državnog aparata ili finansijske podrške države. Našu snagu crpimo neposredno iz poljustoljetne zajednice muslimana (džemata). Ovu organizaciju su osnovale naše amidže, tetke koje su došle “trbuhom za kruhom” u Evropu, i dok su zarađivali za egzistenciju, istovremeno su na drugoj strani odvajali od zalogaja i davali novac za podizanje obrazovnih ustanova zarad odrastanja njihove djece u ambijentu muslimanskog identiteta. Ako odete danas u bilo koju našu džamiju u Evropi, Americi, Kanadi, u bilo koju obrazovnu ustanovu, starije džematlije će vam u detalje ispričati priču koju na tim objektima ima čak i svaki esker. Mi imamo omladinu, sestre koje su organizovale donatorske pijace, članove koji iz treće smjene odu raditi na igradnji džamije. Garancija naše civilne pozicije i razlog zbog kojeg svake godine već pola stoljeća dolazimo do novih ciljnih grupa upravo je to iskreno zalaganje muslimana.
Naša organizacija je ostvarila sve ove rezultate zahvaljujući dovi našeg džemata, prolivenom znoju i uloženom trudu. U tom smislu, tvrditi da mi opstajemo novcem neke države, kleveta da smo produžena ruka neke stranke, prije svega, predstavlja šamar u lice našem članstvu koje godinama ulaže sav navedeni napor. Razlog zbog kojeg jasno i nedvosmisleno istupamo protiv takvih izjava leži u odgovornosti zaštite uloženog truda naših članova.
Kakve aktivnosti poduzimate protiv islamofobije? Šta biste preporučili u tom smislu?
Antimuslimanski rasizam nije nov fenomen. Činjenica je da u evropskim društvima postoji – bez obzira na to što se radi o manjini – snažna linija koja muslimane etiketira kao “strano tijelo, drugost”. To je jedan odraz generalizacije prema muslimanima. Mi podržavamo pravne aktivnosti koje su usmjerene ka zaštiti osoba koje su žrtve antimuslimanskog rasizma. Imamo cilj odgajati zdrave generacije muslimana koje samopouzdano žive svoj identitet uprkos iskustvu rasizma. Naš najbolji odgovor na tu pošast je omasoviti učešće muslimana u svim segmentima društva.
Rasizam nije samo obična predrasuda; to je historijski ukorijenjen mehanizam. Borba protiv tog mehanizma podrazumijeva specifične školske nastavne planove i programe, edukaciju nastavnika, pa sve do animiranja javnosti i političkih aktera u vezi s tim. Godinama smo tražili da se sačine posebni izvještaji o islamofobiji i djelima koja se dovode u vezu s antimuslimanskim rasizmom u Njemačkoj, i taj naš apel je rezultirao 2017. godine. Sljedeća faza obuhvata, između ostalog ove segmente: specifična edukacija u obrazovnom procesu nastavnika u vezi sa rasizmom, nezavisno istraživanje unutar policijskih i sigurnosnih službi u cilju detekcije svih dimenzija rasizma i izbjegavanje izraza kod političara koji idu u pravcu kriminaliziranja manjima.
“Problem islamofobije i antisemitizma možemo riješiti zajedničkom saradnjom”
Osim toga, pridajemo značaj saradnji s drugim vjerskim zajednicama kod reakcija na napade na zajedničke vrijednosti i bogomolje. Rasizam i radikalizam nisu problem samo za muslimane, već je to zajednički problem za čovječanstvo. U tom kontekstu, nakon odvratnog napada na Novom Zelandu, pripadnici drugih religijskih zajednica koji žive s nama, pokazali su veliki primjer solidarnosti. U crkvama su organizirane molitve za poginule. Na isti način smo i mi reagovali i oštro osudili napade na crkve na Šri Lanki ili u njemačkom gradu Halle u kojem je napadnuta sinagoga. Veliki je broj savjesnih ljudi i “domaćih Ebu Taliba” organizirao straže ispred džamija na prvom džuma-namazu iza napada na Novom Zelandu. Ne možemo to ne vidjeti. Smatramo potrebnim biti u istom frontu sa etičnim i savjesnim ljudima i zajednički se boriti za istinu, pravo, pravdu i ljudska prava. To je zato što se samo zajedničkom solidarnom saradnjom možemo boriti protiv pošasti čovječanstva kao što su rasizam, terorizam, anarhija, islamofobija, antisemitizam. Zbog toga je jako važno da ojačamo kontakte sa “domaćim Ebu Talibima” kako bi se povećao njihov broj.
Šta je potrebno da učine muslimani u evropskim zemljama u borbi protiv nasrtaja na
islamske vrijednosti koje žele očuvati?
Snažno osuđujemo sve napade na islam i islamske vrijednosti. Vokabular i časopisi koji plasiraju uvrede na poslanika Muhameda, a.s., za nas su potezi koji imaju za cilj povrijediti osjećanja muslimana i zadati udarac osjećaju zajedništva koji jedno društvo čini društvom. Zajedno sa svim navedenim, mi smo i ummet Poslanika, a.s., koji je, po povratku iz Taifa u kojem je bio kamenovan, iz milosti svoje, za te ljude kazao: “Bože, oni ne znajušta rade, da znaju, ne bi to uradili.” Kada na nas bacaju kamenje, naš odgovor ne može biti nasilje slično tome.
Također, znamo da je nužno u zdravim i razvijenim društvima njegovati slobodu mišljenja te dati prostor i za mišljenje drugih i drugačijih. Musliman sebi nikada neće dozvoliti nasilje i kažnjavanje prema svom nahođenju, ako postoji krivično djelo, tu je pravna država da odluči o kazni. I u situacijama kada zločin nije počinjen, ali su date izjave koje vrijeđaju osjećanja, muslimani će, u skladu sa slobodom govora i mišljenja koji su garantovani ustavom, javno ispoljavati svoja osjećanja i razmišljanja.
“U osnovi takvih tvrdni stoji neobavještenost”
Čemu pripisujete nedavnu medijsku izjavu Ahmeta Mahmuta Ünlüa u Turskoj o tome da vaše džamije u Njemačkoj finansijski podržava njemačka država. Zaista, je li dobijate takvu pomoć od države?
Maločas sam dijelom odgovorio na ovo pitanje. Na prvi dio pitanja spomenutom gospodinu sam odgovorio izravno u tv emisiji. Ne mislim da je uredu nastaviti polemiku. Osim toga, u osnovi takvih tvrdnji stoji klasična neobavještenost. Nepoznavanje sistema organizovanja vjerskih zajednica, Ustavnog vjerskog prava u Njemačkoj, granica tog prava, dakle, jednog sistema koji je potpuno drukčiji od odnosa vjere i države u Turskoj.
Što se drugog dijela pitanja tiče, svaka evropska država ima različito historijsko iskustvo u odnosima s “vjerom”. U Francuskoj je sıstem baziran na dosta radikalnoj laicističkoj formi u odnosu država-vjera, dok, recimo, u Belgiji pod kapom Executif koji je zvanični predstavnik muslimanske zajednice, država godinama plaća imame iz budžeta. U Njemačkoj to je neka vrsta kooperacije, dok je u Austriji islam priznat još prije stotinu godina. Ključna je informiranost prije davanja nekakvih populističkih izjava koje slişe argumentima radikalnih desničara. Kao što sam već naveo, razlog zbog kojeg jasno i nedvosmisleno istupamo protiv takvih izjava leži u odgovornosti zaštite uloženog truda naših članova.
© The Independentturkish
Obrada i prevod: Redakcija balans.org.ba
BS_BA 
TR