Mr. Vedad HALILOVIĆ
Međunarodna trgovina
Muhamed MULAHMETOVIĆ
Dipl. ekonomista
Dr. Jahja MUHASILOVIĆ
Međunarodni odnosi i javna uprava
PITANJE 1 | Jedan dio života, bilo kroz školovanje ili poslovni život, proveli ste u Republici Turskoj, ostvarili ste stalne veze sa različitim profilima ljudi u Turskoj. Kako ocjenjujete razvoj Republike Turske u posljednje dvije decenije? U vezi s tim, kako generalno ocjenjujete poziciju Republike Turske u geostrateškom smislu na Balkanu u posljednjih 20 godina?
Do 2002. godine, Turska je bila skoro pa nebitan faktor na Balkanu, bez obzira što se tu nalazi i što je to velika država sa velikom tradicijom, velikim brojem stanovnika. Pojavom novog rukovodstva države ta situacija se mijenja, posebno to možemo reći od 2009/10. godine nakon ustavnih promjena gdje Turska doživljava jedan ekonomski bum što se naravno odražava i na Balkan, na prvi komšiluk, tj. na države sa kojima ima vezu. Napravljen je ogroman napredak u svim aspektima, od ekonomije preko turizma do zdravstvene usluge itd. U tom periodu, uporedo sa ekonomskim napretkom, odlučuju se na putovanja, sve više dolaze turistički na Balkan, samim time i u Bosnu i Hercegovinu. Kroz turističke posjete bilo da su one političke naravi, ili putovanja običnih građana, zatim kroz rad agencije TIKA, Instituta Yunus Emre i druge institucije, Turska politički i ekonomski svoj uticaj sve više širi na Balkanu i u Bosni i Hercegovini. Zato možemo reći da je razvoj Republike Turske bio u uzlaznoj putanji, do možda u posljednje dvije godine kada i oni ulaze u ekonomske probleme, ali unatoč tome, Turska je i dalje tu i ne planira se povlačiti.
Tako je, tačnije proveo sam tri i po godine radeći za TRT WORLD, vodeći kanal na engleskom jeziku u Republici Turskoj. Ono što sam primjetio tokom mog boravka u Turskoj jeste radna disciplina turskog naroda. Iako sam ranije imao jako puno doticaja sa turskim investitorima, bio sam oduševljen njihovom predanošću prema poslu, iako im u pojedinim segmentima nedostaje sistemskih rješenja, oni svaki projekat uspiju privesti kraju, na ovaj ili onaj način. Zašto ovo pominjem? Taj njihov radni mentalitet se prenio i na politiku na svim nivoima vlasti. Jako često sam susretao ljude na javnim pozicijama koji imaju zaista energičan i pragmatičan pristup određenim stvarima koji se može vidjeti kod poduzetnika. Razvoj Republike Turske u posljednje dvije decenije najviše se veže za trenutnog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana koji je kreirao momentum krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih nakon što je riješio ključne i goruće probleme grada Istanbula, koji de iure nije glavni grad Turske, ali de facto jeste centar svih dešavanja, kako ekonomskih tako i političkih. Također, veliki doprinos ekonomskom bumu Turske imali su njihova dijaspora kao i mladi kadrovi koje je država školovala na najboljim univerzitetima širom svijeta, a koji su se kasnije vratili i preuzeli važnu ulogu na vodećim pozicijama za razvoj države doprinoseći ogromnim intelektualnim kapitalom i mrežom kontakata stečenim širom svijeta. Nakon što je Turska posložila određene stvari na internom planu, njihov uticaj i prisustvo se počelo osjećati i u regiji. Neminovno je da za Tursku Balkan predstavlja jako važan geostrateški prostor iz više razloga i njihova nastojanja da ojačaju svoj uticaj i prisustvo u zadnjih 20 godina su jako vidljivi kroz razne programe i projekte koje provode. Naravno da tu postoji mnogo prostora za poboljšanje njihovog prisustva u Bosni i Hercegovini i zemljama regije, gdje možemo vidjeti da Turska ima odličnu saradnju sa Srbijom, ali to dokazuje da turska diplomatija i ekonomija imaju ozbiljne namjere na Balkanu i da najviše od nas samih zavisi u kojoj mjeri će ta saradnja biti realizovana.
Naravno nemoguće je a ne opaziti nagli uspon Turske u zadnjih dvadesetak godina. Taj razvoj je počeo zapravo i ranije, međutim zadnjih dvadeset godina se počelo vidnije osjetiti i izvan granica te zemlje. Danas je ona regionalna sila i svakako zbog svog geografskog položaja krucijalna za stabilnost kako Bliskog Istoka tako i Balkana pa i cijele Evrope. Ona je danas na presijecištu migrantskih ruta, avio-transporta, pomorskog saobraćaja kao i nekih negativnih stvari kao sto su transport droge ili trgovina ljudima. Također njena bitnost se ogleda i u tome što Turska već decenijama ima funkciju tampon zone između izrazito nestabilnog Bliskog Istoka i najrazvijenijeg dijela svijeta a to je Evropa. Ono što je trenutna vlada uspjela da uradi u zadnjih dvadeset godina, a što nije polazilo prethodnim vladama za rukom, je da takav položaj Turske okrene u ekonomsku i političku korist. Iz tog razloga ona je danas prepoznata od strane velikih sila kao temelj stabilnosti na širem geografskom području. Dokaz tome, primjetit ćete da ni jedna mirotvorna inicijativa na Bliskom Istoku ili Kavkazu nije razmatrana bez aktivnog učešća Ankare u njoj.
PITANJE 2 | Bosna i Turska imaju višestoljetne intenzivne odnose sve do kraja XIX st. Preko 400 godina imali smo osmansku upravu u Bosni. Kulturne, vjerske i druge relacije su ostale žive sve do danas. Nakon uvođenja demokratije na prostore bivše Jugoslavije, imamo posebne odnose u odnosu na dotadašnji period. Naravno, postojali su odnosi i u jugoslovenskom periodu između Turske i Jugoslavije, ali nas ovdje interesuje postjugoslovenski period, sa akcentom na posljednjih 20 godina.
Kako Vi vidite težnje Turske, konkretno u Bosni i Hercegovini u ovih 20 godina? Koji su to ciljevi, stremljenja, želje, aspiracije koje Vi vidite u društveno-političkom, kulturnom, poslovnom, naučnom i svakom drugom polju Republike Turske u Bosni i Hercegovini? Kako posmatrate sveukupni turski odnos prema Bosni i Hercegovini? Šta Turska želi u Bosni i Hercegovini u posljednih 20 godina?
Odnos Republike Turske prema Bosni i Hercegovini je prijateljski. Naravno, država pored tog prijateljskog odnosa koji Turska sigurno ima, također ima i interese koji se ogledaju kroz ekonomski, kulturni i politički uticaj, što rade i sve druge veće i značajnije države svijeta, a što nije slučaj samo sa Turskom koja to radi intenzivnije u posljednje dvije decenije.
Republika Turska želi na više frontova ostvariti svoj uticaj. Nije riječ samo o Balkanu, već i o državama Centralne Azije, Bliskog istoka i afričke države, tj. radi se o regijama sa kojima ima historijske i kulturne veze. Turska svakako želi biti jedan od bitnijih faktora u Bosni i Hercegovini, a što u svakom slučaju i jeste kroz PIC (Vijeće za provedbu mira u Bosni i Hercegovini), a predstavljajući Organizaciju islamske konferencije u tom međunarodnom tijelu. Prema tome, sigurno su strani politički faktor u Bosni i Hercegovini kojeg više niko i ne zanemaruje. Turskoj je sigurno stalo do napretka Bosne i Hercegovine u svakom smislu i ona nema nikakve negativne aspiracije prema Bosni i Hercegovini. Jasno je da Turska ima svoje interese, kako ekonomske, tako i druge, ali oni su u konačnici pozitivni za Bosnu i Hercegovinu. Cijene državu, te im je jako bitno da država jača.
Kako sam pomenuo i u prethodnom odgovoru, Turska ima ozbiljne namjere i planove za saradnju sa državama Balkana, koje definitivno idu u korist njihove diplomatije i njihovog prisustva, pa i samog uticaja na na ovim prostorima. Vrlo dobro je poznato da oni koji imaju kapital imaju i moć, s tim u vezi, turska ekonomija je više nego dobrodošla, naročito u zemlje gdje vlada velika nezaposlenost kao što je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom. Svakako da te historijske veze imaju dobru podlogu za saradnju, ali veoma često sam iz ličnog iskustva svjedočio da to ponekad može biti i otežavajući faktor i da vrlo često okrene saradnju u drugom smjeru. Ono što je potrebno uraditi sa naše strane jeste razložiti tu saradnju na dva aspekta i na taj način i pristupati. Kada su u pitanju investicije i ekonomska saradnja, tu treba tražiti zajednički interes koji se isključivo odnosi na kapital, uvezivanje privrednika i projekata u raznim granama industrije, dok u drugom segmentu saradnje po pitanju kulturno-historijskih veza treba raditi isključivo u okviru diplomatskih odnosa obzirom na veliko naslijeđe Osmanskog carstva koje se nalazi u Bosni i Hercegovini, a koje Turskoj predstavlja ogromnu važnost.
Taj odnos ponekad zna da bude jako komplikovan, iako obje strane imaju najbolje namjere i želje. Veoma često imate diplomate koji ne razumiju u potpunosti kompleksnost same situacije u Bosni i Hercegovini, njeno ustrojstvo kao i činjenicu da imate druga dva naroda koji u značajnom dijelu ovu državu ne vole i rade sve u interesu da zaustave prosperitet i napredak. Iako je primjetno da turski privatni kapital znatno više odlazi u susjedne zemlje, ipak turski državni kapital, koji većinom dolazi kroz njihove državne agencije kao što je TIKA, završava u Bosni i Hercegovini što pokazuje ozbiljne intencije njihovog prisustva. Mnogi od tih projekata su donijeli višemilionsku dobit Bosni i Hercegovini kroz turizam i druge oblike, a ujedno su uticali i na učvršćivanje višestoljetnih kulturnih i drugih veza između ove dvije zemlje. Iz gore pobrojanog, može se vidjeti da Turska ima za cilj da bude jedna od vodećih globalnih sila prisutnih u Bosni i Hercegovini koja će imati veliki uticaj na buduće političke i društvene procese, s obzirom na to da taj proces u Bosni i Hercegovini još uvijek nije priveden kraju da bi država profunkcionisala kao moderna i građanska država po uzoru na mnoge evropske države. Cilj Turske jeste učvrstiti svoj položaj i ostvariti određenu protutežu uticaju koji dolazi iz Brisela, s obzirom na to da veoma često vidimo politički konflikt na relaciji Brisel-Ankara. Kad su u pitanju poslovni ciljevi turskih investitora, logično je da oni odu za tokovima kapitala i lakšim načinom njegovo umnožavanja, gdje se Bosna i Hercegovina ne može pohvaliti sa posebnim prednostima i adutima koje nudi da bi privukla međunarodne investitore uključujući i investitore uz Turske. Iako postoje ogromni potencijali za saradnju, s obzirom na naš geografski položaj koji turskim investitorima predstavlja sami prag Evropske Unije, gdje im je značajno olakšan pristup tržištu, mnoge regulative, procedure i zakoni jednostavno otežavaju proces poslovanja u Bosni i Hercegovini. Naravno, nakon takvog iskustva oni mahom potraže alternativu u susjednim zemljama gdje je znatno lakše zasnovati i voditi biznis.
Sveukupni odnos koji ta zemlja ima prema Bosni i Hercegovini je prijateljski. Turska je među prvima 1990-ih prepoznala da je u Bosni i Hercegovini genocid na snazi i vrlo brzo nakon te spoznaje je okrenula kurs svoje vanjske politike, te preispitala svoj odnos u odnosu na cjelovitost tadašnje SFRJ. Zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama je aktivno radila na zaustavljanju agresorskih sila. Čak je zajednička koordinacija između Vašingtona i Ankare rezultirala formiranjem Federacije Bosne i Hercegovine. Da li je tada urađeno dovoljno, drugo je pitanje. Mnogi kako u Bosni i Hercegovini pa tako i Turskoj će se složiti da se moglo i trebalo mnogo više. Međutim to je sada iza nas. Kada je u pitanju post-ratni odnos između dvije zemlje na tome treba raditi. Svakako je potrebno da vidimo više ekonomske i kulturne saradnje na djelu. Vrlo često se političke i diplomatske inicijative između dvije zemlje završavaju kao mrtvo slovo na papiru. Ne prate ih aktivnosti na terenu. Tu praksu neefikasnosti svakako treba zamijeniti sa mnogo kvalitetnijim radom. Odgovornost je na obje strane.
Vrlo često se političke i diplomatske inicijative između dvije zemlje završavaju kao mrtvo slovo na papiru. Ne prate ih aktivnosti na terenu. Tu praksu neefikasnosti svakako treba zamijeniti sa mnogo kvalitetnijim radom. Odgovornost je na obje strane.
Dr. Jahja MUHASILOVIĆ
PITANJE 3 | Gledano s aspekta bosanskohercegovačko-turskih odnosa kakve su mogućnosti i koliko je stanje u Bosni i Hercegovini (ustavno uređenje, podijeljeno društvo i ostali izazovi koje imamo) davalo ili sužavalo prostor turskim aspiracijama, željama i ciljevima? Koliko je bilo moguće provesti sve što je zamišljeno u ovih 20 godina?
Trenutni ustavni okvir i jako fregmentirana politička situacija, svakako da otežavaju put Republike Turske ali i drugih država za neki uticaj u Bosni i Hercegovini, ali jako je bitno naglasiti da Turska ima daleko teži put nego zapadne države iz prostog razloga jer mi imamo drugačiji odnos kada se s jedne strane pojavi neko sa zapada u odnosu na nekog s istoka. Daleko lakše idu stvari kada je neko iz Njemačke, jer mi na njih drugačije gledamo, ali nekada je to i opravdano shodno nekim prijašnjim iskustvima sa ljudima koji dolaze iz Turske ili arapskih država, gdje također ima poslovnih ljudi, ali i onih sa kojima ne treba ni komunicirati ni raditi. Mnoge investicije i ozbiljne ljude smo odbili zato što dolaze iz Turske. Tako je i s institucijama. Geografski položaj Republike Turske i njenog okruženja ide joj u prilog s jedne strane, ali s druge strane od svih država sa kojima graniči, jedino sa Azerbejdžanom sa kojim ima jako mali granični pojas, ima prijateljske odnose. Svi ostali odnosi sa susjednim državama opterećeni su historijskim problemima, ali i novootvorenim koji znaju biti na ivici konflikta. Uzimajući sve u obzir, ne treba se zavaravati da je Bosna i Hercegovina u vrhu vanjsko-političkih prioriteta Turske. Ona to sigurno nije, ali da je važna, sigurno jeste.
Jako teško. Ali ovdje opet moramo napraviti distinkciju između dva faktora; Turske kao države i turskog privatnog kapitala. Ja smatram da je Turska kao država uradila solidan posao u zadnjih 20 godina i da su ti odnosi na jednom zavidnom nivou. Imate jako veliki broj gradova i općina koji su zbratimljeni i imaju određeni vid saradnje. Jako je puno opština koje imaju turska ulaganja u infrastrukturu kao što su škole, dvorane, parkove, džamije i kulturni spomenici što državu Tursku svrstava u sami vrh investicija kad su direktno države u pitanju. Kad je riječ o poslovnoj saradnji i privatnom kapitalu, tu nije neki naročiti iskorak napravljen, a posebno ne sa naše strane. Nismo još uvijek stvorili siguran i olakšan ambijent za turski kapital u odnosu na druge zemlje Balkana, a kapital ide tamo gdje ga je lakše povratiti. Imamo puno primjera gdje su dobre namjere turskih investitora zloupotrijebljenje od strane nepovjerljivih ljudi u Bosni i Hercegovini što zasigurno predstavlja ogroman teret za buduću saradnju. Iako postoje određene organizacije i firme koje olakšavaju poslovanje turskim investitorima u Bosni i Hercegovini, potrebno je da država stane iza toga i napravi jednu agenciju koja će povezivati relevantne privrednike s obje strane.
Uređenje Bosne i Hercegovine dosta otežava saradnju između dvije zemlje. Iako postoje određene sistemske opstrukcije, unatoč takvom uređenju ima dosta prostora da se ta saradnja produbi. Anomalije izazvane Dejtonskim uređenjem ne smiju nam služiti kao izgovor za nerad ili za nedostatak vizije. Dejtonski sistem ne spriječava da se saradnja između privatnog sektora dvije zemlje razvija. Isti ne spriječava da lokalne zajednice sarađuju još više, da nevladin sektor radi na zajedničkim projektima, da se više ulaže u turizam i sl. Svi navedeni sektori imaju odriješene ruke za saradnju. Tako da svi koji se sakrivaju iza kompleksnog uređenja Bosne i Hercegovine zapravo imaju neku drugu namjeru. Prostora sa saradnju kako sa Turskom tako i sa svim ostalim zemljama svijeta ima sasvim dovoljno. Problem je nedostatka vizije i širine u pogledima na svijet.
Odnose dvije države ne treba svoditi na međuljudske odnose lidera, iako oni prvobitno na tome započinju, ali vremenom te odnose treba transformisati u međuinstitucionalne odnose koji će, sigurno duže trajati i imati produktivnije rezultate.
Muhamed MULAHMETOVIĆ
PITANJE 4 | Koji su po Vama ključni rezultati i postignuća u posljednjih 20 godina na širem društvenom planu turske politike u Bosni i Hercegovini? Koje su to oblasti u kojima vidite konkretne rezultate i da li se dovoljno uradilo, s obzirom na mogućnosti?
Do posljednjih 20 godina Republika Turska je bila neprimijetan i nebitan faktor na Balkanu, kroz vladine i nevladine organizacije. Ekonomski prosperitet i bezvizni režim otvorio je priliku mnogobrojnim posjetama, turističkim i onim visokodržavničkim. Bilo je tu nekoliko značajnijih investicija u ekonomiji: Natron-Hayat, Soda So, International University of Sarajevo koji predstavlja jednu od najvećih investicija i sigurno je tu bilo velike podrške, ne volim koristiti riječ ‘pomoći’, u obnavljanju kulturno-historijskih građevina u cijeloj Bosni i Hercegovini. Iako univerzitet ne ulazi u investicije u zvaničnim statistikama, to je, ipak, investicija. Primjer je Konjic koji je sa obnovom Stare ćuprije dobio novo ruho, što je privuklo mnoge turiste, kao i sama okolina ćuprije sa novim objektima. Dakle, to je siguno značajna investicija za turizam Konjica koja se ne broji u zvaničnim statistikama, ali se zato u investicije broje banke koje su Austrijanci otvorili ili kupili u našoj zemlji, a pitanje je da li je to, ustvari, investicija.
Bilo je tu prilično dobrih rezultata, ali svakako da ima jako puno prostora za napredak. Ono što bih ja izdvojio iz ekonomske perspektive kao bitne projekte koje je turska država uradila u Bosni i Hercegovini u zadnjih par godina su: kredit od 100 miliona za privrednike sa kamatnim stopama ispod tržišne cijene koji je mnogim privrednicima omogućio da prošire svoje poslovanje; restauracija najbitnijih kulturno-historijskih objekata koji su do sada donijeli milione prihoda kroz turizam; izvoz mesa iz Bosne i Hercegovine u Tursku koji je ponovo digao stočni fond Bosne i Hercegovine na noge.
Iz turske perspektive ovo možda ne predstavlja značajne investicije kad pogledamo kakve ekonomske projekte Turska realizuje drugdje, svjež primjer je južni gasovod koji je došao do Srbije, ali svakako da su nama ovakvi projekti iznimno važni. Gledajući politički i društveni plan, mislim da smo mi među top tri zemlje kada je u pitanju saradnja na lokalnom nivou sa turskim općinama i gradovima. Nije nužno da kompletna diplomatska saradnja mora i treba da ide preko državnog nivoa, naročito kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, s obzirom na to da su nam poznati mehanizmi blokade na državnom nivou. U ovom smislu, turske lokalne zajednice su prilično puno učinile na uspostavljanju saradnje i realizaciji konkretnih projekata na nivou lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini.
Turska odavno nije bila značajan faktor na međunarodnoj sceni, pa tako ni na Balkanu, međutim taj trend u zadnjih 20 godina se mijenja i oni uistinu postaju važan faktor u regionalnoj geopolitici. Naravno da postoji i mnogo otpora od igrača koji su tu prisutni od ranije i koji pokušavaju da zadrže svoje pozicije i uticaj koji su stekli.
Kada sve sumiramo, i sagledamo mogućnosti koje su postojale, smatram da se moglo puno više uraditi sa bosanskohercegovačke strane, ali i da ovo što je do sada urađeno može da bude dovoljno i zadovoljavajuće za unaprijeđenje saradnje sa Turskom, jer interes u Turskoj za Bosnu i Hercegovinu u pozitivnom smislu njenog prosperiteta postoji.
Što se tiče uspjeha turske vanjske politike, svakako je u prošlosti bilo određenih diplomatskih aktivnosti koje su doprinijele pozitivnim pomacima. Turska je krajem 2000-ih i ranih 2010-ih aktivno radila na diplomatskom planu da doprinese pomirenju u regiji. Tu je bio niz korisnih poteza. Oni su rezultirali deklaracijom o Srebrenici u srbijanskom parlamentu, Istanbulskom deklaracijom, trilateralom između Bosne i Hercegovine, Srbije i Turske i sl. Čak je uz aktivno tursko lobiranje diplomatska aktivnost između Bosne i Hercegovine i Srbije pokrenuta sa mrtve tačke. Turski Dijanet (Direkcija za vjerske poslove Republike Turske) je aktivno radio na pomirenju dvije Islamske zajednice u Srbiji. Međutim zbog nedovoljnog poznavanja mikroregionalnih dinamika od strane Ankare ta epizoda je završila dosta neuspješno. Ono što je zabrinjavajuće je da je Ankara nažalost zadnjih godina napustila tu praksu. Više ne vidimo diplomatsku živost u regionu kakva je postojala prije desetak godina. Što se tiče turske mehke moći tu se manje više ostalo na istom nivou od prije desetak godina. Turske serije su i dalje na regionalnim kanalima. Međutim mehka moć (soft power) bez aktivne diplomatije i ekonomskog prisustva je nemoćno oruđe za bilo šta ozbiljnije. Nekada su meksičke serije dominirale našim malim ekranima, međutim da li je tada to dovelo do nekog vidnijeg utjecaja Meksika u svijetu, nije. Bez ekonomske i diplomatske aktivnosti mehka moć je nekompletna.
Potrebna je bolja organizacija državničkih poslova s obje strane, prisustvovao sam i jednima i drugima i nisam zadovoljan razinom organizacije međudržavnih poslova. Ponekad mi se činilo da je riječ više o turističkim posjetama i kod jednih i kod drugih. Treba smanjiti emocije i priče o ratnim stradanjima i odnose graditi na ekonomskim temama kako bi turski kapital brže i kvalitetnije dolazio u našu zemlju.
Mr. Vedad HALILOVIĆ
PITANJE 5 | Kako vidite bosanskohercegovačko-turske odnose na početku treće decenije XXI stoljeća? Koje su Vaše preporuke za dalje razvijanje tih odnosa i kako Bosna i Hercegovina može iskoristiti sve potencijale jedne velike, a uz to prijateljske zemlje kao što je Turska? Koje su to oblasti u kojima vidite taj razvoj mogućim? Koje su Vaše preporuke, sugestije i bosanskohercegovačkoj i turskoj strani za dalji razvoj ukupnih odnosa?
Prvo bi trebalo krenuti od ozbiljnijeg pristupa Bosne i Hercegovine kada su u pitanju diplomatija i diplomatsko-konzularna predstavništva u toj državi sa ljudima koji su spremni da taj posao rade na najbolji način. Premda mi u tim predstavništvima nemamo mogućnost da zaposlimo dovoljan broj ljudi kao što to imaju veće države, ipak to moraju biti ljudi koji, u najmanju ruku, govore turski jezik. Kod nas je nažalost slučaj da su to ljudi koji ne govore ni engleski jezik, tako da bi to bio olakšavajući faktor i ta aktivnost spada u ekonomsku diplomatiju koju mi sada skoro da i nemamo. Potrebna je bolja organizacija državničkih poslova s obje strane, prisustvovao sam i jednima i drugima i nisam zadovoljan razinom organizacije međudržavnih poslova. Ponekad mi se činilo da je riječ više o turističkim posjetama i kod jednih i kod drugih. Treba smanjiti emocije i priče o ratnim stradanjima i odnose graditi na ekonomskim temama kako bi turski kapital brže i kvalitetnije dolazio u našu zemlju. Potrebno je turskim investitorima Bosnu predstaviti kao njihovu ulaznicu na veliko tržište Evropske Unije, koje je svakako Turcima prvi vanjsko-trgovinski partner, s tim da bi dolaskom u Bosnu i Hercegovinu i investiranjem u njoj to partnerstvo mogli dodatno osnažiti. Dakle, uz njegovanje kulture pamćenja, odnose ipak treba temeljiti i graditi na ekonomskom razvoju i kulturnoj saradnji. Historiju treba čuvati, ali ne stavljati u prvi plan.
Sa trenutnom garniturom i političkim establišmentom u Turskoj, Bosna i Hercegovina ima zaista otvorena vrata u svim dimenzijama kad je u pitanju saradnja sa Republikom Turskom. Pored svih kulturno-historijskih veza, velikog broja Bošnjaka u Turskoj gdje pojedini imaju jako dobre veze sa matičnom zemljom, definitivno treba razmišljati i o ekonomskoj saradnji gdje Bosna i Hercegovina može uveliko da doprinese velikoj turskoj ekonomiji, naročito u namjenskoj industriji. Turska je prilično pionirska država u tom segmentu, međutim u zadnje vrijeme sve više imaju uspjeha u namjenskoj industriji gdje čak u pojednim segmentima i podižu ljestvicu za sve konkurentske zemlje. Bosna i Hercegovina ima tradiciju i jako dobar stručni kadar kada je u pitanju namjenska industrija, ali nažalost taj kadar teško ostaje u Bosni i Hercegovini s obzirom na velike potrebe Evropske Unije za kvalifikovanom radnom snagom, naročito u sektorima industrijske proizvodnje i informacionih tehnologija. Uz turski kapital i domaće know-how znanje, može se postići win-win situacija za obje strane. Neke od turskih kompanija su to prepoznale i iskoristile tu šansu, međutim to bi trebalo da bude politika dvije države koje će voditi taj proces na obostranu dobrobit. Također, razvijanje centara za povezivanje i saradnju koji će biti legitimna adresa za obje strane je od ključne važnosti. U tom smislu, potrebno je da na državnom nivou, ili ukoliko to nije moguće bar na entitetskom nivou postoji agencija ili služba koja bi pratila i potpomagala saradnju turskih i bosanskohercegovačkih kompanija ali i općina i gradova. Postoje određene firme i nevladine organizacije koje se time bave, ali to je nedovoljno da bi se ta saradnja podigla na jedan zavidan nivo i sve dok ne bude zvanične podrške obje zemlje teško da će se desiti veći iskoraci u tom pogledu.
Također, tu saradnju treba institucionalno razvijati i uspostavljati kako bi ona zaista bila trajna i dugoročna unatoč promjeni vlasti i političkog establišmenta kako s jedne, tako i sa druge strane. Odnose dvije države ne treba svoditi na međuljudske odnose lidera, iako oni prvobitno na tome započinju, ali vremenom te odnose treba transformisati u međuinstitucionalne odnose koji će, sigurno duže trajati i imati produktivnije rezultate.
Prva preporuka bi bila da obje strane pokušaju upoznati onu drugu onakvom kakva ona zaista jeste, sa svim njenim prednostima i nedostacima. Mislim da postoje određene kulturološke predrasude sa obje strane bilo da su one pozitivne ili negativne. Vrlo često svjedočimo ili idealiziranju ili potcjenjivanju na obje strane. Smatram da su oba stava štetna za kvalitetnu saradnju. Tek nakon potpunog upoznavanja i uzajamnog poštovanja se može kvalitetnije nastaviti sarađivati. Bez upoznavanja nema ni prijateljstva, do tada je to samo iluzija o prijateljstvu. Kako će nakon upoznavanja nadalje saradnja teći je stvar tehničke prirode. Kao što i vaše pitanje sugeriše prostora je mnogo, i svakako saradnju treba sadržajno obogatiti. Međutim, ono što je nesporno je da su obje zemlje kroz vijekove bile okrenute jedna drugoj i da ih je bura historije tjerala da usko sarađuju. Čini se da će u nadolazećim geopolitičkim burama obje zemlje trebati prijatelje i saveznike, s toga smo upućeni da radimo zajedno za uzajamno dobro i sveukupni regionalni dobitak. Zadnji put kada smo zajedno radili, stvorili smo vrlo bogatu i dugotrajnu civilizaciju. Ne vidim razloga zašto se nešto slično ne bi ponovilo.
Prijevod na turski: Amina Lila
[ https://bit.ly/3B3Ix1b ]
BS_BA 
TR