Pod velikosrpskom ideologijom u najkraćem podrazumijeva se društveno-politički fenomen u kojem je stanje uma usmjereno ka negiranju bosanskohercegovačke državnosti, negiranju ili relativizaciji genocida nad Bošnjacima, glorifikaciji (slavljenju) dokazanih ratnih zločinaca i težnji ka teritorijalnom ili političkom potčinjavanju drugih naroda.
Protiv takve ideologije ne treba se boriti mržnjom prema Srbima kao jednoj od etno-nacionalnih zajednica na Balkanu, već snagom vlastite države, znanja, identiteta, institucija i istine. To je dugoročna i transgeneracijska borba kojoj bi, zbog povijesnog iskustva, posebno Bošnjaci i muslimani na Balkanu trebali pristupiti na vrlo konkretan način.
Prvo: Ne dozvoliti da ti unište razum
Najveća greška bila bi na velikosrpski nacionalizam odgovoriti bošnjačkim ili drugim sličnim nacionalizmom koji počiva na mržnji prema Srbima kao narodu. U tom odnosu treba praviti jasnu razliku: Srbi kao takvi automatski nisu isto što i velikosrpska ideologija, bez obzira na manjinsku manifestaciju tog fenomena. Može se biti potpuno beskompromisno prema ideologiji, propagandi, negiranju genocida i glorifikaciji zločina, a istovremeno poštovati pojedinca bez obzira na njegovu etničku pripadnost. To daje moralnu i intelektualnu nadmoć.
Drugo: Znanje je jedno od najjačih oružja
Bošnjaci ne mogu sebi dozvoliti da im drugi pišu i tumače historiju. Treba istraživati, objavljivati, prevoditi na engleski, njemački, turski, arapski i druge jezike i iznositi dokumente pred svjetsku akademsku javnost. Ne samo rat odnosno zadnju agresiju na republiku BiH od 1992. do 1995. godine. Treba istraživati cijeli historijski kontinuitet Bosne, Bošnjaka i bosanskohercegovačke državnosti. Tu je ogromna odgovornost historičara, univerziteta, instituta, škola i kulturnih institucija. Srećom, na tom planu se zadnjih godina događa vidljiv pomak.
Treće: Čuvati memoriju, ali ne živjeti samo u memoriji
Genocid se ne smije zaboraviti. Ali cilj nije da Bošnjaci budu narod koji samo govori: „Pogledajte šta su nam uradili.“ Cilj treba biti: „Pogledajte šta smo, uprkos svemu, izgradili.“ Memorijalizacija, arhivi, muzeji, dokumentarni filmovi, knjige, digitalne baze podataka i obrazovanje moraju biti sistemski povezani. UN-ove povelje i konvencije upravo upozoravaju da poricanje i iskrivljavanje genocida nisu samo problem prošlosti nego mogu biti znak društvene krhkosti i rizika budućeg nasilja.
Četvrto: Djeca su najvažnije bojište
Ako se želi stvarna dugoročna pobjeda nad navedenom ideologijom, potrebo je na ozbiljan i sistematski način raditi sa mladima. Dijete koje zna: ko je, odakle dolazi, šta se dogodilo, kako razlikovati činjenicu od propagande, kako provjeriti izvor, kako argumentirati, kako razgovarati sa drugačijim čovjekom, mnogo je teže pretvoriti u žrtvu propagande. UN i UNESCO upravo obrazovanje, kritičko mišljenje, medijsku pismenost i sposobnost prepoznavanja dehumanizirajuće propagande smatraju ključnim elementima prevencije mržnje i masovnih zločina.
Peto: Institucije, institucije, institucije
Ako postoji jedna jedina lekcija iz bosanske historije, onda je to ova: narod bez jakih institucija zavisi od tuđe dobre volje. Zato treba graditi: funkcionalnu državu BiH, profesionalnu diplomatiju, jake univerzitete, istraživačke institute, arhive, biblioteke, ozbiljne medije, kulturne institucije, ekonomsku snagu, pravnu državu i međunarodne akademske veze. I upravo zato je važno da Bošnjaci ne troše ogromnu energiju na međusobne svađe dok protivnici grade institucije i narative.
Šesto: Odgovoriti na propagandu — činjenicama, ne samo emocijom
Ako neko kaže: „Srebrenica nije genocid.“ Ne treba samo odgovoriti: „Lažeš!“ Treba odgovoriti sa presudama, dokumentima, demografskim podacima, svjedočenjima, vojnom dokumentacijom i historiografijom. Drugim riječima: ne treba se nadvikivati sa propagandom. Treba je nadjačati činjenicama.
Sedmo: Muslimani imaju dodatnu snagu
Islam ne traži mržnju cijelog jednog naroda zato što je dio njegovih pripadnika počinio zločine. Naprotiv, može se istovremeno imati snažan bošnjački identitet, biti musliman, voljeti Bosnu i zahtijevati pravdu — a ne postati ono protiv čega se boriš. To je možda najteži oblik otpora: ne dozvoliti da ti zločinac određuje karakter.
Osmo: I konačno — bez gubitka vjere u budućnost
Velikosrpska ideologija može biti živa i poslije dva ili više stoljeća, ali to ne znači da je historijski nepobjediva. Ideologije se ne pobjeđuju jednim govorom ili jednom generacijom. Pobjeđuju se kada jedna generacija ostavi sljedećoj: više znanja, više institucija, više obrazovanja, više ekonomije, više kulture, više samopouzdanja i manje straha.
Bošnjaci se protiv velikosrpske ideologije ne trebaju boriti tako što će postati njena bošnjačka kopija, nego tako što će postati toliko obrazovani, organizirani, institucionalno snažni i svjesni vlastitog identiteta da ta ideologija više nikada ne može odlučivati o njihovoj sudbini.
Ne traži svoju sigurnost u tuđoj slabosti. Gradi svoju snagu. To je mnogo dugotrajnija pobjeda.
Dr. Sedad Bešlija