{"id":1776,"date":"2022-09-20T17:03:10","date_gmt":"2022-09-20T15:03:10","guid":{"rendered":"http:\/\/balans.org.ba\/?p=1776"},"modified":"2022-09-20T17:05:33","modified_gmt":"2022-09-20T15:05:33","slug":"teufik-ef-imamovic-muftija-oci-u-oci-sa-sudbinom-svoga-naroda","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/teufik-ef-imamovic-muftija-oci-u-oci-sa-sudbinom-svoga-naroda\/","title":{"rendered":"TEUFIK EF. IMAMOVI\u0106 \u2013 MUFTIJA O\u010cI U O\u010cI SA SUDBINOM SVOGA NARODA"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t

Historija je nauka o biti, su\u0161tini doga\u0111aja i o njihovim uzrocima. Samo pomo\u0107u nje mo\u017ee se pouzdano govoriti o trajnim principima u povijesti tj. o klju\u010dnim pitanjima i procesima kao \u0161to su nastanak i nestanak naroda i dr\u017eava, vjerskih skupina, seobe naroda, razne revolucije i dr.<\/p>

Historijska nauka je, u neku ruku, pomo\u0107na \u017eivotna disciplina koja nudi, kako pi\u0161e veliki muslimanski sociolog Ibn Haldun, mnogostruke koristi i ima plemenite ciljeve: upoznaje nas s precima, s vjerovjesnicima kroz njihove \u017eivotopise, s vladarima dr\u017eava te s obi\u010dnim ljudima i njihovim na\u010dinom \u017eivota u pro\u0161losti.<\/p>

Naravno, kao i svaka druga nauka i, uostalom, svaki posao u \u017eivotu, i historijska nauka tra\u017ei ozbiljnost, kvalitetan pristup, istra\u017eivanje, trud i zalaganje. Tako da koristi ima samo ako se pronicljivo prou\u010dava, uranja u doga\u0111aje i procese, ako se prosu\u0111uje, provjerava i pronalaze uzroci doga\u0111aja. U suprotnom, nema velike koristi od pukog povr\u0161nog preno\u0161enja fakata i gomilanja predaja i nizanja zbivanja bez tra\u017eenja uzro\u010dno-posljedi\u010dnih veza.<\/p>

U kontekstu kolektiviteta ili zajednice, historija je njiva svake nacije. Ono \u0161to je zasijala u nju, to \u0107e i po\u017enjeti u budu\u0107nosti. Historija je kolektivna memorija jednog naroda. Narod koji izgubi svoju memoriju, poput je \u010dovjeka koji izgubi pam\u0107enje. Oni koji zaborave pro\u0161lost nalik su rijeci bez izvora i drvetu bez korijena. Ka\u017ee se da \u0107e narod koji ne zna neprijatelja i svoju povijest lahko nestati.<\/p>

Zato je od neprocjenjivog zna\u010daja istra\u017eivati i imati znanje o historiji va\u017enih li\u010dnosti i njihovim biografijama, a posebno je va\u017eno znati o historiji Sand\u017eaka koji se mo\u017ee ponositi mnogim imenima koje je iznjedrio kroz vijekove, a me\u0111u njima su i one li\u010dnosti koje su obna\u0161ali du\u017enost muftija i, dakako, o svima njima bi valjao vi\u0161e pisati, pri\u010dati i znati.<\/p>

Napomenimo samo neke od sand\u017ea\u010dkih muftija koji su ostavili dubok trag u historiji Sand\u017eaka (podrazumijeva se u dana\u0161njem smislu), ali i \u0161ire u najburnijem historijskom period a to je svakao bio period od Berlinskog kongresa do sredine 20. stolje\u0107a. Najpoznatiji od njih bio je pljevaljski muftija\u00a0<\/strong>Mehmed ef. \u0160emsekadi\u0107\u00a0(1827-1887), koji je prvi u Bosanskom vilajetu pru\u017eio oru\u017eani otpor austrougarskoj okupacionoj vojsci. Iz Pljevalja poti\u010du jo\u0161 trojica poznatih alima: \u00a0Mehmed Zekerijah ef. \u0106inara\u00a0(1878-1956), Vrhovni muftija u Kraljevini Srbiji i kasnije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Dervi\u0161 ef. \u0160e\u0107erkadi\u0107, pljevaljski muftija i Abdullah Ajni ef. Bajraktarevi\u0107, pljevaljski muftija 1848-1950, u Bijelom Polju (Akovi) ostao je upam\u0107en\u00a0 muftija\u00a0Harun ef. Lame\u017eevi\u0107.\u00a0U Sjenici je bio\u00a0Murat ef. Ljumi\u0107, a u Novom Pazaru\u00a0Teufik ef. Imamovi\u0107\u00a0(1860-1942), a nakon njega\u00a0Murat ef. Suki\u0107\u00a0(1881-1956), u Plavu Jahja ef. Musi\u0107 (Mula Jaho), u Baru i Crnoj Gori op\u0107enito Murteza Kara\u0111uzovi\u0107 (1865\u20131941) i tako dalje. U ovom periodu va\u017eno je primijetiti da je na podru\u010dju Sand\u017eaka u cjelini djeluje vi\u0161e muftija, jakih li\u010dnosti u vi\u0161e sredina. Ina\u010de, do 1930. godine ih je na prostoru Jugoslavije bilo 52, od tada po novom ustroju Islamske zajednice 9, a od 1936. godine se ukida institucija muftije.<\/p>

Naravno, stanje arhivskih izvora je jedno od najva\u017enijih pitanja u istra\u017eiva\u010dkom procesu, posebno imaju\u0107i u vidu \u010dinjenicu da je generalno odnos prema izvorima kod nas dosta amaterski i bez dovojne brige, a kada se tome doda i \u010dinjenica da su i izvori bili meta kroz turbulentna vremena onda je jasno da mi danas mo\u017eemo samo govoriti o ostatcima ostataka skoro kod svih istra\u017eivanja koje preduzimamo. Isto tako je va\u017eno i pitanje stru\u010dnjaka koji mogu uop\u0107e raditi na ovim poslovima. Njihov broj je izuzetno ograni\u010den jer je to vrsta posla koja podrazumijeva posebna znanja i vje\u0161tine poput stru\u010dnjaka specijaliziranih za neku bolest ili stru\u010dnjaka za neku tehniku. Svjedoci smo sa dr\u017eave u kojima \u017eivimo i ne pola\u017eu ba\u0161 dostatnu pa\u017enju i brigu prema ovoj vrsti posla, tako da je svaki poduhvat pa makar i mali bio za veliku pohvalu.<\/p>

Primjetno je da u posljednih nekoliko godina imamo vi\u0161e istra\u017eivanja o muftijama Sand\u017eaka \u0161to je zaista vrijedno pa\u017enje.<\/p>

Tako\u0111er, \u017eelim istaknuti da u temelju ovih istra\u017eivanja le\u017ei, izme\u0111u ostalog, i \u017eelja za spoznajom o vlastitom porijeklu ili porijeklo svoje porodice, i u tom smislu \u010destitam potomcima Teufik ef., posebno gospodinu Tariku Imamovi\u0107u na svijesti i trudu da se istra\u017ei i osvijetli \u017eivot, u ovom slu\u010daju, muftije Imamov\u0107a. I sam sam u sli\u010dnoj poziciji traganja za vlastitim porijeklom, naime i moj \u010dukundedo ro\u0111en je 20-tak godina prije muftije Imamovi\u0107a, imao je sli\u010dan put \u0161kolovanja i slu\u017eenja svom narodu u isto\u010dnoj Bosni. Sigurno su se poznavali, ali \u0107emo poku\u0161ati istra\u017eiti i te detalje.<\/p>

Monografija dr. Envera Ujkanovi\u0107a i mr. Nesipa Pepi\u0107a \u201eMuftija Teufik efendija Imamovi\u0107\u201c u svom sadr\u017eaju obuhvata dio koji govori o funkciji i polo\u017eaju institucije muftije u islamskoj tradiciji, te razvoj ustanova Islamske zajednice u postosmanskom vremenu. Centralni dio knjige posve\u0107en je samom muftiji Imamovi\u0107u kroz podatke koje nudi sa\u010duvana i obra\u0111ena arhivska gra\u0111a na osmanskoturskom jeziku te porodi\u010dnim kazivanjima o njegovom \u017eivotu i djelu. U zadnjem dijelu monografije predstavljeni su dokumenti na osmanskoturskom jeziku uz transkripciju i prevod njihovog sadr\u017eaja.<\/p>

Funkcija muftije od osmanskog razdoblja pa sve do 1936. godine kada je dokinuta je bila plod sistema u jednoj islamskoj dr\u017eavi, potreba muslimana, jedna va\u017ena karika u dru\u0161tvenoj hijerarhiji i nadasve simbol autoriteta shodno islamskom u\u010denju.<\/p>

Poznato je da je osmansko dru\u0161tvo sa svojim slojevima bilo strogo hijararhijski ure\u0111eno. Jedna do podjela je bila na sloj ilmije (u\u010denjaka), zatim sloj kalemije (administracija) i sloj sejfije (vojske). Muftije su pripadale dakako sloju ilmije, ali dijelom i kalemije.<\/p>

U Sarajevu je imenovan prvi muftija 1519. godine, u Mostaru izme\u0111u 1571-1592. godine. U Sarajevu je doma\u0107i \u010dovjek imenovan za muftiju 1612. godine. Pored vjerske uloge i izdavanje fetvi narodu, imali su naj\u0161iru mogu\u0107u dru\u0161tvenu ulogu i slovili za autoritet u jednom mjestu. Svi dru\u0161tveni i politi\u010dki procesi su se prelamali i preko ove funkcije odnosno svaki muftija je neizbje\u017eno morao biti dio tih procesa. (Npr. u slu\u010daju Teufika ef. Imamovi\u0107a nije izostao ni od podr\u0161ke politi\u010dkom radu njegovog naroda u to vrijeme kroz D\u017eemijet <\/em>stranku 1922.). Neke muftije su ostavile zna\u010dajan trag u historiji odnosno bili su direktni sudionici nekih va\u017enih prijelomnih doga\u0111aja poput pljevaljskog muftije Mehmeda Nurudina ef. \u0160emsekadi\u0107a ili mostarskog muftije Ali Fehmi ef. D\u017eabi\u0107a.<\/p>

Ako bismo pravili neku vrstu historijske paralele, s obzirom na dru\u0161tveno-politi\u010dke prilike i kretanja, onda bismo mogli kazati da se institucija muftije iz 16. ili 17. stolje\u0107a, po izazovima, te\u017eini i obimu posla i misije, ne mo\u017ee porediti sa muftijama s kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. Svakako da je te\u017ee i izazovnije bilo ovim potonjima. Jer oni su \u017eivjeli \u017eivot u, do sada, najburnijem vremenu za jedan narod i jednom od najtrusnijih geopoliti\u010dkih prostora.<\/p>

Muftija Imamovi\u0107, sin tako\u0111er muftije, \u017eivio je u vremenu sudbonosnih zaokreta sa velikim i malim ljudskim dramama, u vremenu borbe za biolo\u0161ki opstanak naroda i u vremenu kulturnog zaostataka, na zalasku sjaja i slave jedne dr\u017eave i jednog dru\u0161tva koji su trajali \u010detiri stolje\u0107a.<\/p>

Muftija je li\u010dno sa 18 godina do\u017eivio proces administrativnog (koji nije zna\u010dio samo to! ve\u0107 mnogo vi\u0161e od toga) odvajanja ovog dijela Bosanskog sand\u017eaka i ejaleta od Bosne i pretvaranja u zasebnu teritoriju Sand\u017eak koja kasnije ulazi u sastav drugih dr\u017eava, zapamtio je kao mladi\u0107 Berlinski kongres 1878, a na poziciji muftije i austrougarsku Aneksiju Bosne i Hercegovine 1908, do\u017eivio je epidemiju kolere 1910-1911, pa zatim Balkanske ratove, ulazak srpske vojske u Novi Pazar 23.10.1912, do\u017eivio je iseljavanja muslimana ka jugu – muhad\u017eerluk, Prvi svjetski rat 1914-1918. i ulazak austrougarske vojske u Novi Pazar od 1915-1918, ulazak Sand\u017eaka u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1918, do\u017eivio je slom tri carstva, Ruskog 1917, Austro-ugarskog 1918 i Osmanskog 1922\/23, formiranje Republike Turske i Ataturkove reforme i na koncu do\u017eivio je i Drugi svjetski rat \u2013 fa\u0161izam i nacizam, ali nije vidio njegov kraj.<\/p>

Za muslimanski narod i muftije kao njegove predstavnike i najuglednije ljude, a me\u0111u njima je bio i muftija Imamovi\u0107, posebno je isku\u0161enje bio period izme\u0111u dva svjetska rata.<\/p>

Vrijeme u kojem je na papiru sve pisalo, papir sve trpio, a na terenu i u praksi je bilo sasvim ne\u0161to drugo.<\/p>

Po\u010delo je sa Carigradskim ugovorom iz marta 1914. izme\u0111u Srbije i Osmanske dr\u017eave koji nikada nije ozakonjen u Srbiji, a nije ga ratificirala ni Osmanska dr\u017eava zbog ulaska u Prvi svjetski rat na strani Njema\u010dke.<\/p>

Nastavljeno je sa San\u017eermenskim ugovorom iz 1919. koji muslimane u Kraljevini SHS dr\u017ei nacionalnom manjinom \u0161to je bilo u suprotnosti sa svim historijskim \u010dinjenicama i procesima.<\/p>

Od veoma lo\u0161eg stanja vakufa do priznanja, ali i fakti\u010dkog reduciranja reisu-luleme D\u017eemaludina \u010cau\u0161evi\u0107a na poslove samo unutar Bosne i Hercegovine.<\/p>

Vrijeme od 1918-1929. su godine u kojem nema jedinstvene vjerske organizacije muslimana u novoj dr\u017eavi \u0161to je, u prvom redu, bila posljedica politi\u010dke volje Nikole Pa\u0161i\u0107a, predsjednika tada\u0161nje Vlade i Radikalne stranke u Kraljevini SHS.<\/p>

I nakon svega toga, klju\u010dni historijski trenutak koji je dodatno uslo\u017enio sve te vjerske odnose bilo je ukidanje hilafeta 1924. godine u kojeg su muslimani Balkana i dalje polagali velike nade nakon novouspostavljenih dr\u017eava na Balkanu.<\/p>

Sljede\u0107a faza naizgled je bila pozitivna 1930-31. godina kada se donosi Zakon o izboru reisu-l-uleme i Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici. Do\u0161lo je do reorganizacije institucije, upostave jedinstvene zajednice sa jedinstvenim rukovodstvom. Ali, postignuta su i klju\u010dna dva politi\u010dka cilja: oduzimanje autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dovo\u0111enje na \u010delo zajednice ljudi koji se ni\u010dim ne\u0107e suprotstaviti re\u017eimu. I na toj vododjelnici, nakon tri decenije du\u017enosti muftije, iz istih razloga kao i reisu-l-ulema \u010cau\u0161evi\u0107, i muftija Imamovi\u0107 se povla\u010di sa mjesta muftije 1930. godine.<\/p>

Profil i format muftija, pa tako i muftije Imamovi\u0107a, na razme\u0111u 19. i 20. vijeka je osebujan, to su ljudi osmanskog svijeta<\/em>, obrazovani u mjestu ro\u0111enja i naj\u010de\u0161\u0107e sredi\u0161tima Osmanske dr\u017eave kao \u0161to je Istanbul, koji su poznavali minimalno tri do \u010detiri jezika osim maternjeg. Po burnosti i te\u017eini dru\u0161tveno-politi\u010dkih prilika u kojima su \u017eivjeli ne mogu se porediti sa muftijama iz ranijih stolje\u0107a, a po obrazovanju, znanju, \u017eivotnim izazovima, mudrosti, hrabrosti i iskustvu te\u0161ko se mogu porediti muftijama koji su do\u0161li iza njih. Svako vrijeme nosi svoje breme i specifi\u010dnosti. \u0160to bi rekao Dervi\u0161 Su\u0161i\u0107: \u201eEh, kakva nam je istorija dobro je da se ne ra\u0111amo sjedih kosa.\u201c<\/p>

Jo\u0161 jednom hvala na pozivu i \u010destitam autorima i svima koji su pomogli da imamo ovo djelo. Toplo preporu\u010dujem za \u010ditanje.<\/p>

Dr. Sedad Be\u0161lija<\/strong><\/p>

(Izlaganje na promociji knjige \u201eMuftija Teufik ef. Imamovi\u0107\u201c. Nedjelja, 28. august 2022, Kulturni centar Novi Pazar )<\/p>\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Historija je nauka o biti, su\u0161tini doga\u0111aja i o njihovim uzrocima. Samo pomo\u0107u nje mo\u017ee se pouzdano govoriti o trajnim principima u povijesti tj. o klju\u010dnim pitanjima i procesima kao \u0161to su nastanak i nestanak naroda i dr\u017eava, vjerskih skupina, seobe naroda, razne revolucije i dr. Historijska nauka je, u neku ruku, pomo\u0107na \u017eivotna disciplina […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":1777,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1,29,248,58],"tags":[485,486,487,253],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1776"}],"collection":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1776"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1781,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1776\/revisions\/1781"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1777"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}