{"id":120,"date":"2017-04-27T21:58:43","date_gmt":"2017-04-27T19:58:43","guid":{"rendered":"http:\/\/balans.org.ba\/2016\/12\/21\/bs-i-cant-believe-all-the-features-mashed-into-this-micro-apartment\/"},"modified":"2017-05-16T15:42:08","modified_gmt":"2017-05-16T13:42:08","slug":"dzenan-smajic-je-odrzao-tribinu-pod-naslovom-tradicionalni-pogled-na-cijene-i-individualna-sloboda","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/dzenan-smajic-je-odrzao-tribinu-pod-naslovom-tradicionalni-pogled-na-cijene-i-individualna-sloboda\/","title":{"rendered":"D\u017eenan Smaji\u0107 je odr\u017eao tribinu pod naslovom Tradicionalni pogled na cijene i individualna sloboda"},"content":{"rendered":"

D\u017eenan Smaji\u0107\u00a0je odr\u017eao predavanje pod naslovom Tradicionalni pogled na cijene i individualna sloboda<\/em> pa s tim u vezi slijedi nekoliko crtica o navedenoj tematici u pisanoj formi. Govor o cijenama je stalna svakodnevna pojava budu\u0107i da se svi tr\u017ei\u0161ni u\u010desnici zanimaju za cijene onih stvari koje ih se direktno ti\u010du. Naravno, svakodnevni govor o cijenama i pristup samom odnosu prema cijenama je povr\u0161nog karaktera ili taman toliko da se postigne \u017eeljeni cilj samog postojanja institucije cijena a to je informisanje. Cijene prevashodno predstavljaju informaciju i temeljno u\u010desnike na tr\u017ei\u0161tu obavje\u0161tavaju o trenutnom stanju na terenu, ali izme\u0111u ostaloga samo postojanje institucije cijena koje se slobodno formiraju na tr\u017ei\u0161tu predstavlja ujedno i veoma bitan informativni sistem prikaza stanja individualnih sloboda. Budu\u0107i da kontrola cijena predstavlja intervenciju u samu strukturu cijene \u010dime se naru\u0161ava sloboda poduzetnika da samostalno formira cijenu shodno trenutnim tr\u017ei\u0161nim odnosima ponude i potra\u017enje cijene su neizostavno i informacijski kapital koji je stalno pod pritiskom i pod lupom razli\u010ditih dr\u017eavnih organa vlasti.<\/p>\n

Kada je posrijedi govor o cijenama mimo bitnog karaktera posmatranja cijena kao informacija koje same po sebi nose veoma vrijedan informativni kapital cijene tako\u0111e predstavljaju i dominantni vrijednosni sistem. Tokom 20. stolje\u0107a ugrubo re\u010deno jedan od najva\u017enijih sukoba je dakako bio onaj \u0161to u svakodnevnom dijalogu prepoznajemo kao sukob kapitalizma i socijalizma. Primarno se naravno radilo o sukobu potpuno razli\u010ditih ideja i vrijednosti. Kapitalisti\u010dkih koje su po\u010divale na vrijednostima slobode pojedinca da samostalno vodi svoju politiku poslovanja, te da samo decentralizirani tr\u017ei\u0161ni odnosi pogoduju instituciji cijena koje tek u takvom ambijentu igraju svoju ulogu informacije koja u kona\u010dnici poma\u017ee i omogu\u0107ava ekonomske kalkulacije. Socijalizam s druge strane je te\u017enja ka centralnom upravljanju i sistemu vrijednosti u okviru kojih poduzetnik postupa shodno direktivama neke tre\u0107e strane s vrlo malo manevarskog prostora za slobodno upravljanje poslovanjem. U takvom sistemu cijene se ne formiraju decentralizirano na bazi mno\u0161tva u\u010desnika na tr\u017ei\u0161tu ve\u0107 na odre\u0111enim projekcijama organa vlasti \u010dime se u su\u0161tini sistem cijena potpuno uru\u0161ava, te njegova informacijska uloga postaje fiktivna i imaginativna, a time i ekonomske kalkulacije i djelovanje poduzetnika tako\u0111e postaje pogre\u0161no usmjereno. Naprosto se de\u0161ava distorzija na tr\u017ei\u0161tu i to velikih razmjera \u0161to dalje vodi do formiranja sistema vrijednosti koji uru\u0161ava slobodu pojedinca ne samo da slobodno voli politiku svoga poslovanja ve\u0107 uop\u0107e da mo\u017ee koristiti potencijal individualnih sloboda. Shodno tome, govoriti o cijenama je bitno ne samo u kontekstu ekonomije ve\u0107 i u okviru op\u0107ih vrijednosti kojima te\u017ee liberalno-demokratska dru\u0161tva pri \u010demu sloboda govora predstavlja jednu od najbazi\u010dnijih sloboda. Tamo gdje prevladava sloboda formiranja cijena ili gdje tr\u017ei\u0161te dominantno diktira strukturu cijene neophodno je i postojanje odbrambenih mehanizama \u010duvanja institucije slobode govora.<\/p>\n

Odnos prema cijenama i sami pogledi na instituciju cijena je ne\u0161to \u0161to okupira ljudske umove ve\u0107 stotinama godinama, a veoma bitno naslje\u0111e u tom kontekstu ostavila je islamska tradicija. Na\u017ealost, toj ostav\u0161tini nije dato mnogo prostora da postane prisutnija na tr\u017ei\u0161tu ideja, a uz sve to velike promjene u arapsko-islamskom svijetu tokom 19. i 20. stolje\u0107a dovele su do toga da je kompletna islamska tradicionalna ostav\u0161tina o cijenama stavljena na margine, \u0161tavi\u0161e, svjesno ali i zbog op\u0107eg neznanja ulemanskih krugova ova tradicija je marginalizirana i ako joj se i davalo povremena pa\u017enja to je bilo s razlogom da se poka\u017ee da je kontrola cijena neophodna bez obzira na tradiciju koja je dabome imala vrlo jasan stav o neophodnosti ostavljana slobode u\u010desnicima na tr\u017ei\u0161tu da samostalno formiraju cijene. Dakako, budu\u0107i da razli\u010diti autoritativni sistemi vrijednosti s islamskim predznakom koji su se u me\u0111uvremenu razvili te\u017ee negiranju individualnih sloboda nije za\u010dudno i sam odnos prema intituciji cijena i svega \u0161to cijene na\u010delno podrazumijevaju. Islamsko ljevi\u010daranje, uslovno re\u010deno, kojem su poseban doprinos dali ideolozi Muslimanske bra\u0107e s uvo\u0111enjem pojma islamskog socijalizma, te islama kao tre\u0107eg puta izme\u0111u socijalizma i kapitalizma u\u010dinilo je svoje da islamska klasi\u010dna tradicija se stavi u stranu zarad ostvarivanja razli\u010ditih ideolo\u0161kih ciljeva. Muhamed al-Gazali i Mustafa al-Sibai \u0107e uveliko udariti temelje islamskom socijalizmu. Mustafa al-Sibai svojim djelom I\u0161tir\u0101kiya al-isl\u0101m (\u201dIslamski socijalizam\u201d) u kojem koristi islamske termine kako bi uspostavio antikapitalisti\u010dki sistem potpuno napu\u0161ta tradicionalnu islamsku misao, i fakti\u010dki kao ideolog socijalizma zastupa stav da je nacionalizacija sredstava proizvodnje potrebna kako bi se ostvarilo op\u0107e dru\u0161tveno dobro, te da samo ludaci mogu pri\u010dati o podudarnosti islamskih tradicionalnih nau\u010davanja sa vrijednostima kapitalizma.<\/p>\n

Sve \u0107e to kulminirati sa potpunom radikalizacijom i stvaranjem jedne radikalno antiliberalne ideologije na krilima Sejjida Kutba. Kutbizam je tako samo kona\u010dna potvrda ve\u0107 ranije uspostavljenih antiliberalnih stavova koji su se gradili na jednoj netradicionalnoj poveznici islama i modernosti. Ustvari, islam je ideolozima poput Mustafe al-Sibaija slu\u017eio jednako kao i u krilima Alija \u0160erijatija, za dnevne potrebe islamiziranja socijalizma i stvaranja jednog sistema koji je primarno antiliberalan i antizapadno orijentisan. S tim u vezi o\u010dekivano je bilo da se klasi\u010dna islamska tradicija koje posve\u0107uje posebnu pa\u017enju instituciji cijena ostavi na marginama, ili da se \u010dak proglasi vrlo upitnom. Sli\u010dno je i na doma\u0107oj sceni, dok su se djela Mustafe al-Sibaija prevodila, a tako\u0111e i Sejjida Kutba ni jedne rije\u010di se ne mo\u017ee pro\u010ditati o islamskoj klasi\u010dnoj tradiciji gledanja na sistem cijena. Zbog toga se ne treba posebno \u010duditi kada ovda\u0161nja ulema uglavnom \u0161iri antikapitalisti\u010dke ideje, ili kada na doma\u0107oj sceni promovira ideologe razli\u010ditih antikapitalisti\u010dkih stavova. Lamentiranje nad tome \u0161ta i koliko ko zara\u0111uje, te nepoznavanje samog sistema funkcionisanja cijena na tr\u017ei\u0161tu dovodi upravo do ulemanskih stavova o tome da problem tradicionalnog islama je bio upravo iz razloga \u0161to je na\u010delno bio otvoren prema kapitalizmu.[1] Problematiziranje iznosa zarade Messija ili Ronalda jeste upravo problem potpunog nepoznavanja \u0161to klasi\u010dne islamske tradicije \u0161to institucije cijena. Uz sve to, problem zavisti koji se javlja unutar institucija socijalizma jeste primjer kako se \u017eelja za kontrolom cijena manifestuje na planu op\u0107ih dru\u0161tvenih vrijednosti. Jedna nuspojava kontrole cijena jeste institucionalizacija zavisti a \u0161to je tako\u0111e segment koji je potpuno protivan islamskoj tradiciji. Iz takvih promi\u0161ljanja ne \u010dudi \u0161to se prostor ostavlja za Hamida Daba\u0161ija, do ju\u010dera\u0161njeg pobornika Bernia Sandersa i \u010ce Gevare, ili Ziaudina Sardara za kojeg je kapitalizam ili op\u0107enito promovisanje tr\u017ei\u0161nih vrijednosti opasniji fundamentalizam od religijskog.<\/p>\n

No, izvor svega toga jeste primarno neznanje o svojoj religijskoj tradiciji, u ovom slu\u010daju, islamskoj. Budu\u0107i da IZBiH u svom internom ustavu prihvata hanefijsku tradiciju kao pravno naslje\u0111e na temelju kojeg muslimani BiH treba da formiraju svoje ideje i stavove, tim tek postaje ”nejasno” od kud tolika marginalizacija ove tradicije kada je posrijedi govor o kontroli cijena na tr\u017ei\u0161tu. O\u010dito je socijalisti\u010dko naslje\u0111e uzelo svoga maha, pa se ovoj tematici nije nikada ozbiljno ni prilazilo s nekim izrazitim zanimanjem. No, u periodu od 9. stolje\u0107a pa sve do 14. stolje\u0107a ahkam al-tas'ir (propisi o kontroli cijena) je stalna tema prisutna u okviru pravne literature. O ekonomskom problemu kontrole cijena na tr\u017ei\u0161tu raspravljano je uglavnom u okviru govora o monopolima, ali sve u svemu ekonomski pristup ovoj tematici bio je manje zastupljen, ta\u010dnije, bio je podre\u0111en pravnoj terminologiji. Rasprave o autoritativnosti Teksta, tj. da li Objava predstavlja jedini autoritativni tekst (Sola Scriptura) ili se u obzir mogu uzimati i drugi tekstovi (primarno poslani\u010dke prirode \u2013hadis-) te kakav odnos prema tim tekstova treba da bude je bio stalni predmet rasprava. Budu\u0107i da je Kur'an predstavljao autoritativni tekst, a \u0161to bi Ibn Arebi rekao, rije\u010d je o Tekstu koji predstavlja trgova\u010dki jezik, budu\u0107i da se koristi trgova\u010dkom terminologijom \u010dak i u domenu eshatologije, nije za\u010dudno \u0161to taj autoritativni tekst obznanjuje da jedina validna transakcija jeste ona koja je na obostrano zadovoljstvo.[2] Taj skripturalni stav pratila je mnogo ra\u0161irena tradicija da je sam Poslanik zabranio fiksiranje ili kontrolu cijena, te da je to sistem koji je prepu\u0161ten transcedentalnom budu\u0107i da je u toj tradiciji Bog nazvan al-Museiir (Onaj koji upravlja cijenama).<\/p>\n

Uz takav korpus autoritativnih tekstova fakti\u010dki je postignut konsenzus unutar islamske tradicije da je kontrola cijena nedopustiva, uz tek odre\u0111en broj autora koji su smatrali da u odre\u0111enim vanrednim okolnostima je mogu\u0107e vr\u0161iti kontrolu cijena. Literatura u kojoj se nalazi ta ostav\u0161tina prisutna je najvi\u0161e fragmentarno u enciklopedijskim djelima koja su obuhvatala razli\u010dite tematike budu\u0107i da tada\u0161nja tradicija nije toliko te\u017eila tematskim djelima, ve\u0107 sveobuhvatnim enciklopedijskim. Prou\u010davaju\u0107i detaljno te rukopise, teme koje se obra\u0111uju u kontekstu kontrole cijena su sljede\u0107e: Da li je dozvoljeno vladaru da kontrolira cijene? U kojim konkretnim momentima je dozvoljeno ako jeste kontroliranje cijene? Za koju robu je dozvoljeno kontrolirati cijenu, da li samo za neophodne potrep\u0161tine tipa hljeba ili bilo koju? Da li se prodavci moraju povinovati odluci o kontroli cijene od strane vladara ili imaju pravo da ne djeluju po tom dekretu? Da li se kontrola cijene smatra nasiljem ili prinudom? Da li je moralno nu\u017eno povinovati se odluci vladara o fiksiranoj cijeni?[3]<\/p>\n

Iz navedenih pitanja koja su se obra\u0111ivala o\u010dito je da je klasi\u010dne islamske autore zanimalo da li vladar uop\u0107e mo\u017ee i smije da kontrolira cijene, ako smije kada je to dozvoljeno, te jedno od najzanimljivijih pitanja koje se obra\u0111ivalo jeste da li je kontrola cijena vrsta nasilja koja se \u010dini prema poduzetnicima. Ovakva pitanja su danas u okviru ulemanskih krugova gotovo pa nezamisliva, ali i op\u0107enito tema kontrole cijene je uvijek pod posebnim pritiskom kada je na stolu i o njoj treba da se povede ozbiljnija rasprava. Kod klasi\u010dnih autora prvobitno je va\u017eno da li su te\u017eili originalisti\u010dkog pravnoj metodologiji pristupa \u010ditanja autoritativnih tekstova ( \u010duvanju originalnog zna\u010denja teksta) ili su vi\u0161e naginjali intencionalisti\u010dkoj metodologiji (intencijama i ciljevima teksta \u0161to podrazumijeva odstupanje od originalnog zna\u010denja) . Da ne bih duljio i obrazlagao razlike izme\u0111u ova dva pristupa nu\u017eno je imati na umu da je u klasi\u010dnom periodu dominirao originalisti\u010dki pristup, a koliko je on sukladan za za\u0161titu individualnih sloboda primarno ovisi o samom sadr\u017eaju autoritativnih tekstova.<\/p>\n

U kontekstu govora o kontroli cijena autoritativni tekstovi su bili vrlo jasni, a to je da kontrola cijena podrazumijeva preuzimanje Bo\u017eijih ingurencija, jer kontrola cijena je domen transcedentalnog a na ljudima je da puste slobodno formiranje cijena na tr\u017ei\u0161tu. Nakon op\u0107eg stava o cijenama koji je bio usko povezan sa teolo\u0161kim stavovima slijedio je kao \u0161to rekoh dominantno originalisti\u010dki pristup autoritativnim tekstovima. Taj pristup je podrazumijevao stav da kontrola cijena podrazumijeva naru\u0161avanje slobode poduzetnika da samostalno upravlja svojim poslovanjem i mije\u0161anje u slobodu kojom raspola\u017eu prodavac i kupac. Kontrola cijena je predstavljala mije\u0161anje u konkretne transakcije za \u010diju validnost je bilo nu\u017eno postojanje obostranog zadovoljstva. Ukoliko je prodavcu bilo nare\u0111eno po kojoj cijeni mo\u017ee \u0161ta prodavati zadovoljstvo s njegove strane bi bilo dokinuto. Shodno tome najpoznatiji originalisti\u010dki pravni metodolog Ibn Hazm (994-1064) iz Andaluzije \u0107e stav o kontroli cijena zaklju\u010diti rije\u010dima: Dozvoljeno je onome ko do\u0111e na tr\u017enicu svejedno da li tu radio ina\u010de ili ne da prodaje svoju robu po ve\u0107oj ili manjoj cijeni u odnosu na cijene na tr\u017ei\u0161tu i u tome nemaju pravo da mu se usprotive ni sudionici tr\u017enice niti sultan. [4]<\/p>\n

Istovjetan pristup kontroli cijena imali su mahom hanefijski autori. Izdvojit \u0107u nekoliko op\u0107ih stavova najpoznatijih autora. Burhanudin al-Marginani (1135-1197) \u0107e kazati: Sultan ne smije ljudima da kontrolira cijene.[5]Al-Haskefi (u. 1677) zaklju\u010duje stav o kontroli cijena rije\u010dima: Vladar ne kontrolira cijene.[6]Ibn Abidin u svojim glosama na al-Haskefijevo djelo za njegove rije\u010di vladar ne kontrolira cijene navodi izri\u010dit komentar, tj. vladaru je zabranjeno da kontrolira cijene. [7]Ibn Abidin \u0107e u okviru hanefijske pravne tradicije zastupati stav da je valjano kontrolirati cijenu na tr\u017ei\u0161tu ukoliko prodavac kupi robu recimo za 50KM pa je prodaje za 100KM, ali i to je nazna\u010dio terminom l\u0101 b'asa bih\u012b \u0161to bi zna\u010dilo da vladar ima pravo izbora u takvoj situaciji ali da je bolje da se kloni kontrole cijene jer to u kona\u010dnici dovodi do misalokacije resursa i pogre\u0161nog slanja informacija ostalim tr\u017ei\u0161nim u\u010desnicima. Takvi stavovi su bili odstupnica od tradicionalnih hanefijskih originalista poput Ibn Mawduda al-Mawsilija (u. 1284\/5) koji u svom djelu al-Ihtiy\u0101r pi\u0161e da ako bi vladar odredio pekaru pod kojom cijenom smije da prodaje hljeb, pa mu\u0161terija kupi hljeb pod datom fiksiranom cijenom da kupcu nije dozvoljena konzumacija tog hljeba jer je to neeti\u010dan \u010din.[8] Za Ibn Mawduda i originaliste sli\u010dna kova kontrola cijena je prvobitno atak na sam sadr\u017eaj autoritativnog teksta koji nedvosmisleno kazuje da je kontrola cijena zabranjena i da se transakcije odvijaju na obostrano zadovoljstvo prodavca i kupca. Sudska praksa koje se Ibn Mawdud pridr\u017eava jeste da na sudiji nije da se mije\u0161a u transakcije i da donosi op\u0107i sud kakva bi transakcija trebala da bude ve\u0107 je na njemu da brani princip slobodne razmjene uz slobodno formiranje cijena. Radikalnim stavom da je kupac, koji kupuje robu \u010diju cijenu nije odredio prodavac, sau\u010desnik u neeti\u010dnom djelu atak na slobodu poslodavca da samostalno upravlja svojim poslovanjem. Kontrola cijena podrazumijeva da je poslodavac pod prisilom, a to je vrsta nasilja i sudska praksa je da svaku transakciju \u0161titi od \u010dina nasilja kojim se opovrgava osnovna sloboda razmjene dobara na obostrano zadovoljstvo. Te tradicije su se pridr\u017eavali i al-Qahstani, al-Haskefi, al-Hadimi u svom djelu Ha\u0161iya al-Hadimi, te al-Kasani u svom vrlo poznatom djelu Bed\u0101i’ al-San\u0101i’, da je kontrola cijena zabranjen \u010din kojim se vladar nema pravo slu\u017eiti. Muhammed al-Y'aqubi te stavove sumira rije\u010dima: Ovi autori su smatrali da je prodavac pod prisilom, pa nisu dozvoljavali mu\u0161teriji da kupuje robu za cijenu koju je vladar odredio i za kvantitet koji je odredio.[9]<\/p>\n

Islamska tradicija koja je ba\u0161tinila negativan stav spram kontrole cijene danas je mahom na marginama, ili se upotrebom metoda intencionalizma gura pod tepih, upravo iz razloga \u0161to govor o slobodnom formiranju cijena na tr\u017ei\u0161tu je neodvojiva pri\u010da o samim individualnim slobodama. Za klasi\u010dne originaliste poput Ibn Mawduda kontrola cijena je nedopustiva prvobitno jer je to atak na slobodu raspolaganja svojom privatnom imovinom i to bez pristanka. Naprosto, kontrola cijena podrazumijeva prisilu, a sudska praksa nu\u017eno mora da bude u okvirima univerzalnih pravila koja podrazumijevaju za\u0161titu individue od bilo kakve prisile. Budu\u0107i da kontrola cijena podrazumijeva prisilu time se direktno djeluje na samo nezadovoljstvo prodavca \u010dime se stvara ili u kona\u010dnici institucionalizira prisila koja je izvor razli\u010ditih problema koji se u kona\u010dnici manifestuju i na samom tr\u017ei\u0161tu. Za klasi\u010dne islamske tradicionalne originaliste tematika kontrola cijena na tr\u017ei\u0161tu je vrlo jasna, a to je da poslodavac se izra\u017eava cijenama i shodno njima komunicira sa kupcima i potencijalnim drugim mu\u0161terijama. Svaka kontrola cijena jeste prisila i usmjeravanje kako i na koji na\u010din poslodavac ili prodavac mo\u017ee i smije da se pona\u0161a. Intencionalisti su naravno naru\u0161ili taj princip pa su pod pla\u0161tom progresivizma i op\u0107e dru\u0161tvene korisnosti bez problema dopu\u0161tali i dopu\u0161taju raznolike oblike kontrole cijene ne tr\u017ei\u0161tu te se vrlo malo pa\u017enje posve\u0107uje teoriji cijena i vrijednostima koje slobodno formiranje cijena stvara unutar dru\u0161tva. Kontrola cijena institucionalizira prisilu i zavist a to su dvije pojave koje skripturalni tekstovi odbacuju i strogo osu\u0111uju.<\/p>\n

Koliko su cijene povezane sa individualnim slobodama najbolje oslikava parnica pred ameri\u010dkim Vrhovnim sudom slu\u010daj br. 15-1391 Expressions Hair Design v. Eric T. Schneiderman o \u010demu sam ve\u0107 pisao na blogu. Kao \u0161to sam rekao, o\u010dekivano je bilo da \u0107e Vrhovni sud presuditi u korist Erica T. Schneidermana, me\u0111utim, 29.3.2017, parnica je vra\u0107ena na federalni nivo budu\u0107i da su sudije Vrhovnog suda SAD-a zauzele stav da kontrola izra\u017eavanja cijene predstavlja kontrolu govora i na\u010dina na koji poslodavac mo\u017ee da komunicira. Za neupu\u010dene, cijenu odre\u0111enog proizvoda od recimo 30$ trgovac ima pravo da kupcu gotovinom dati proizvod naplati 27$, ali nema pravo da kupcu s kreditnom karticom naplati recimo 33$, to jeste nema pravo da stavi jasno vidljivo cijenu za pla\u0107anje kreditnom karticom budu\u0107i da u strukturi cijene u\u010destvuje trgov\u010devo prebijanje tro\u0161ka kojeg snosi prema banci za kreditne kartice. Ovakva vrsta kontrole cijene zalazi u domen slobode govora i kako to vidi strana koju zastupa Expressions Hair Design jeste kr\u0161enje Prvog amandmana ustava SAD-a koji \u0161titi pravo na slobodu govora.<\/p>\n

Kao \u0161to se da primijetiti rasprave o kontroli cijena su stalno prisutne, stotinama godina se skuplja gra\u0111a o tome, ali se stvari ponavljaju iako bi se moglo re\u0107i da \u017eivimo u doba blagog konsenzusa da primarno treba dopustiti da se cijene slobodno formiraju na tr\u017ei\u0161tu uz efektivne dr\u017eavne intervencije. Ono \u0161to se me\u0111utim propu\u0161ta iz vidokruga jeste govor kako su cijene povezane sa individualnim slobodama i da liberalno-demokratsko dru\u0161tvo podrazumijeva formiranje cijena na tr\u017ei\u0161tu. Rasprava u SAD-u o tome da li kontrola izra\u017eavanja cijene predstavlja atak na slobodu govora ili klasi\u010dna tradicionalno islamska debata o tome da li kontrole cijena predstavljaju prisilu i atak na slobodu prodavca i mije\u0161anje u transakcije izme\u0111u u\u010desnika na tr\u017ei\u0161tu te atak na njihove slobode da samostalno sklope transakciju shodno svom zadovoljstvu i \u017eeljama pokazuju da govor o negativnim ishodima kontrola cijena treba da se u mnogome fokusira na univerzalne vrijednosti. Islamski klasici koji su se dr\u017eali originalisti\u010dke pravne metodologije ostavili su zavidnu ostav\u0161tinu koja koncept institucije cijena posmatra u domenu slobodne volje i Bo\u017eijih ingurencija u \u010dije okvire nije \u010dovjekovo da se mije\u0161a. Svako mije\u0161anje i kontrola cijena stvara nevi\u0111ene negativne ishode na koje se uvijek mora ra\u010dunati i uzimati ih u obzir. Takav tradicionalan pogled na cijene ne odgovara modernisti\u010dkoj ulemi koja ja\u0161e mahom na autoritativnim idejama sklapanja braka izme\u0111u islama i socijalizma u 20. stolje\u0107u u \u010demu su Muslimanska bra\u0107a uveliko prednja\u010dila ali ni\u0161ta manje u tome nisu zaostajali ni \u0161iitski pobratimi koji su primjera radi Gharbzadegi (Zapadna kuga) D\u017eelala Ahmeda, vrlog komunistu, koristili za svoje dnevno politi\u010dke potrebe stvaranja antizapadnja\u010dkog stava. Zbog toga se ne treba \u010duditi \u0161to i na doma\u0107oj sceni slu\u0161amo iste jadikovke i antizapadnja\u010dke i antikapitalisti\u010dke stavove sa posebnim primjesama napada na sve \u0161to u sebi sadr\u017ei pohvale tr\u017ei\u0161tu i samoj koncepciji tr\u017ei\u0161ta da na decentraliziran na\u010din upravi ili omogu\u0107i slanje informacija kako i na koji na\u010din kvalitetno reagovati na zadate probleme. Koncept slobode formiranja cijena na tr\u017ei\u0161tu je veoma zna\u010dajna institucija u kontekstu odbrane individualnih sloboda, a islamska klasi\u010dna tradicije je dala zna\u010dajan doprinos kada je posrijedi govor o negativnostima kontroliranja cijena. Cijene primarno jesu ekonomski problem, ali one su tako\u0111e i izvor znanja kako se individualne slobode \u010duvaju te kako iste bivaju naru\u0161ene i to po\u010desto s dobrim namjerama.<\/p>\n

[1] http:\/\/stav.ba\/on-sve-ti-nista\/
\n[2] Kur'an, sura al-Nisa, stavak br. 29.
\n[3] Muhammed al-Y'aqubi, Ahkam al-tas'ir fi al-fiqh al-islami, Dar al-Be\u0161air, Bayrut, 2000.
\n[4] Ibn Hazm al-Andalusi, al-Muhalla, pitanje br. 1554.
\n[5] Burhanudin al-Marginani, al-Hidaya, 4\/93.
\n[6] Al-Haskefi, al-Durr al-Muhtar, 1277 h., 2\/215.
\n[7] Ibn Abidin, Rad al-Muhtar ‘ala al-Durr al-Muhtar, bula\u010dka \u0161tampa 1272 h., 5\/256.
\n[8] Muhammed al-Y'aqubi, Ahkam al-tas'ir fi al-fiqh al-islami, Dar al-Be\u0161air, Bayrut, 2000, str. 76.
\n[9] Ibid, str. 77.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Govor o cijenama je stalna svakodnevna pojava budu\u0107i da se svi tr\u017ei\u0161ni u\u010desnici zanimaju za cijene onih stvari koje ih se direktno ti\u010du. Naravno, svakodnevni govor o cijenama i pristup samom odnosu prema cijenama je povr\u0161nog karaktera ili taman toliko da se postigne \u017eeljeni cilj samog postojanja institucije cijena a to je informisanje.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":259,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120"}],"collection":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=120"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":256,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/120\/revisions\/256"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/259"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=120"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=120"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/balans.org.ba\/tr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=120"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}